Njegova zabrinutost proizlazi iz mogućih posljedica saradnje tih tehnologija.
“Isključite je.” To je bio direktan odgovor bivšeg izvršnog direktora Googlea Erika Šmita na pitanje o budućnosti u kojoj bi sistemi vještačke inteligencije postali toliko napredni da ljudi više ne bi mogli razumjeti šta rade.
Šmit ističe da tri ključna pravca razvoja već mijenjaju AI: znatno veći tzv. “kontekstualni prozori”, AI agenti i sistemi koji tekstualne upute pretvaraju u funkcionalan softver.
On vjeruje da bi te promjene mogle omogućiti vještačkoj inteligenciji da nadmaši odgovaranje na pitanja i počne rješavati izuzetno složene zadatke.
Šmit očekuje da će za pet godina AI sistemi moći obrađivati “recepte” od hiljadu koraka za rješavanje problema u nauci, medicini, istraživanju materijala i klimatskim promjenama, piše Times of India.
“U roku od pet godina AI bi mogla obrađivati beskonačan kontekst, koristiti logičko zaključivanje za rješenja od 1.000 koraka i upravljati milionima agenata koji rade zajedno. S vremenom će razviti vlastiti jezik i više nećemo razumjeti šta rade”, izjavio je, prenosi Index.
Njegova zabrinutost proizlazi iz mogućih posljedica saradnje tih tehnologija.
Objasnio je da AI sistemi sve bolje pamte ogromne količine informacija i koriste rezultate jednog zadatka kao polazište za sljedeći.
Ideju je pojasnio na primjeru recepta: AI bi mogla ponuditi jedan korak, primiti potvrdu da je taj korak završen, a zatim odrediti šta dalje.
Šmit kaže da bi takav način zaključivanja s vremenom mogao omogućiti vještačkoj inteligenciji da prolazi kroz procese od hiljadu koraka kako bi riješila teške naučne probleme.
Druga velika promjena, prema Schmidtu, biće uspon AI agenata. Opisao ih je kao specijalizovane AI sisteme koji mogu učiti o određenoj temi, razvijati ideje i potencijalno ih testirati.
Na primjer, AI agent mogao bi proučavati hemiju, postavljati hipoteze, provoditi laboratorijske testove i koristiti te rezultate za nadogradnju svog znanja.
Šmit očekuje da bi se s vremenom mogli pojaviti milioni takvih agenata, a postojaće i platforme koje će ljudima omogućiti da ih pronađu i koriste za različite zadatke.
Treći je razvojni pravac ono što Šmit naziva “tekstualnom akcijom”. Koncept se temelji na tome da korisnici vještačkoj inteligenciji jednostavno opišu šta žele da softver radi, umjesto da sami pišu kod.
Kao primjer područja gdje su AI sistemi već vrlo sposobni istakao je programske jezike poput Pythona.
On smatra da bi još veća promjena mogla nastupiti kada ti sistemi budu mogli kontinuirano raditi na softverskim zadacima.
Šmitov dramatični savjet o “isključivanju” stiže u trenutku kada i inženjeri iz vodećih istraživačkih laboratorija sve otvorenije progovaraju o opasnostima.
Džejkob Kokson, istraživač koji je tri godine radio na predtreningu modela u OpenAI-ju i Anthropicu, nedavno je podnio ostavku uz poruku da se tehnološki divovi ponašaju neodgovorno i “kockaju našim životima u nekontrolisanoj trci prema superinteligenciji”.
Sve glasnija katastrofična predviđanja izazvala su podjele među stručnjacima.
Dok skeptici upozoravaju da tehnološki divovi namjerno šire paniku kako bi strogom regulacijom izbacili iz igre manje konkurente i startape, drugi podsjećaju da slična upozorenja već godinama ponavljaju i sami očevi modernog mašinskog učenja, poput nobelovaca Džefrija Hintona i Džošue Bengija.
Ključni rizik, napominju upućeni, ne mora nužno biti odbjegli “Terminator” s vlastitom voljom, nego autonomni agenti koji u nekontrolisanom nizanju koraka zaobilaze nadzor ili pak postaju razorno oružje u rukama zlonamjernih aktera.
