DRAGULJ ISTORIJE Počela obnova jedne od prvih kuća u Banjaluci (FOTO, VIDEO)

DRAGULJ ISTORIJE Počela obnova jedne od prvih kuća u Banjaluci (FOTO, VIDEO)

Kuća Milanović ima ambijentalnu, arhitektonsku i istorijsku vrijednost.

Kuća Milanović jedna je od prvih sagrađenih kuća u današnjoj Ulici Bana Milosavljevića, a sagradio ju je Savo Milanović 1893. godine.

Ove godine počinje obnova kuće,  a u njoj će se nalaziti gradski muzej i gradska biblioteka.

Kako je napisao gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković pripremni radovi na obnovi su počeli.

Kuća Milanović ima ambijentalnu, arhitektonsku i istorijsku vrijednost.

Podsjetimo, kuću Milanović smo posjetili prošle godine i provjerili kako izgleda unutra, a to možete vidjeti ovdje.

Više informacija o kući Milanović, o periodu kada je građena, o stilu gradnje i načinu života tadašnjih banjalučana, ranije nam je ispričala prof. dr Milijana Okilj.

– Sa dolaskom austro-ugarske uprave počela je nova izgradnja i modernizacija grada, uvođenje modernog evropskog urbanizma kakav nije bio do tada. Već 1893.godine počinju da se grade objekti u ovoj ulici gdje se mi sada nalazimo. Prva je izgrađena kuća Rudovic a sagradio ju je Ludvig Rudovic. U prizemlju tog objekta se nalazio bioskop “Edison” i prvi telegraf u Banjaluci. Nakon Rudovica kuću je izgradio trgovac Savo Milanović to je objekat u kojem se mi sada nalazimo. Kao i kuća Rudovica i ovaj objekat je građen u neorenesansnom stilu. Fasadna plastika je rađena u neorenesansnom stilu, primjenjeni su elementi renesansne arhitekture, što se vidi po rasporedu i okvirima prozora. Na spratu je bilo stanovanje a u prizemlju špecerajska radnja Ivezić – Koljević. To bi danas bila prodavnica mješovite robe – ispričala nam je profesorica Okilj.

– Objekat je imao pasaž kao i kuća Rudovic koji postoji i danas a u pozadini su se nalazili ekonomski objekti kao što su magaze. U susjednom objektu su bile zanatske radnje. Kuća je sagrađena kao uglovnica a duža strana objekta je trebalo da osigura probijanje nove ulice ali to do danas nije ostvareno ni do kraja definisano. Što se tiče izvornog izgleda, promijenjene su dimenzije otvora u prizemlju jer je u vrijeme socijalizma kuća pripala u trgovačke ruke i tada su povećani izlozi i to je jedino što je promijenjeno od originalnog izgleda kuće. Balkonom je naglašena uglovna pozicija i ispod balkona se nalazio ulaz u radnju. – navodi Okilj.

Do danas su sačuvani mnogi originalni elementi poput prozora, vrata, ograde, stepeništa. Međuspratna konstrukcija je drvena kao i krovna konstrukcija, dakle u pitanju je tipičan objekat iz austrougarskog perioda, zidana na način kako se tada gradilo.

– Središnja i najveća prostorija u kući je vjerovatno bila salon a oni su u to vrijeme bili oslikani. Kada bi skinuli slojeve maltera i boje mogli bi doći do tog sloja jer već se u hodnicima i na stepeništu vide ostaci zidnog slikarstva. Ovdje na podu hodnika je originalna austrijska keramika. Neki prostori su izmjenjeni, recimo u tom periodu nisu bili toaleti pa su kasnije dodavani.  Ovdje vidimo ostatke zidnog slikarstva na plafonu. Elementi su uglavnom bili floralni ili geometrijski. Bitno je napomenuti da je ograda originalna, rađena od kovanog gvožđa sa drvenim rukohvatima i bitno je da je zadržano do danas. Stepenište je građeno iz segmenata i to je isto u potpunosti originalno. Kada bi se radila revitalizacija ovog objekta potrebno je zadržati sve ove orginalne elemente. Stolariju ako je moguće obnoviti a tamo gdje nije moguće treba je zamijeniti identičnom.

– Ovdje vidimo originalni pasaž koji je zadržan do danas. Vertikalna podjela je izvršena pilastrima iznad kojih se nalaze sedmenti lukovi i u svakom tom polju iznad je zasvedeno. Ti svodovi su rađeni od opeke a u lukovima su vjerovatno postavljeni metalni profili. To je vrijeme kada počinje da se uvodi armirani beton u upotrebu. Zidana je opekom austrijskog formata koja je bila nešto veća nego opeka kakvu mi danas poznajemo. U unutrašnjem dvorištu se se nalazili ekonomski objekti. Ovo je bio trgovački objekat a tu iza se nalazila magaza, odnosno, magacin za robu i stanovi za pomoćno osoblje dok se u kući Rudovic u dvorištu su se nalazile zanatske radnje.

– U Banjaluci je ‘69. godine dogodio veliki zemljotres koji je ostavio posljedice i na ovom objektu. Ovaj objekat ima atiku, što je bilo karakteristično za austrougarsku gradju, to su mjesta koja su najslabija i tokom zemljotresa prvo dođe do njihovog rušenja, međutim, na ovom objektu se atika zadržala. Tako da možemo da kažemo da oštećenja o objektu nisu bila tolika da bi on bio za rušenje. Ja se kao neko ko je čitav svoj radni vijek posvetio zaštiti i obnovi graditeljskog naslijeđa, smatram da ma koliko da je objekat ugrožen, on uvijek može da se obnovi i za to postoje načini. U poslijednje vrijeme filozofija zaštite je da se vrati prvobitna namjena a ako to nije moguće obično se daje kulturna ili ugostiteljska namjena zavisno od položaja objekta. Cijela gospodska ulica je bila koncipirana na način da su u prizemlju trgovine a na spratu prostor za stanovanje, međutim to stanovanje je poslije zemljotresa, “izbačeno” da tako kažem. Tako da ako bi nastojali da se sve vrati na prvobitno stanje, trebalo bi vratiti i stanovanje ali to je danas gotovo nemoguće.

KATEGORIJE
TAGOVI

KOMENTARI

Wordpress (0)