
GLAS NARODA: Treba li Banjaluci „ĆEVAP FEST“?!
Zasučite rukave napravite norme, standardizaciju, kvalitet, vratite ćevape narodu...
Postoji vic o ćevapu u kome Hasu pitaju da li zna po čemu se banjalučki ćevap razlikuje od travničkog i sarajevskog, a on kaže – Kako ne znam… Pa bolji je od oba.
Ovo je argument koji će često upotrebiti stanovnici Banjaluke u raspravi o tome koji ćevap je bolji, ali da li je baš to i opravdano?
Gdje je tu uporište u priči pitali bi ozbiljni gurmani, jer nije više stvar ukusa ili preferencija, došli smo do izučavanja hrane kada se može i zvanično utvrditi kvalitet i šta je to bolje, koje meso se koristi i u kom procentu npr.
Baš tu leži glavno pitanje ali i odgvor, znamo li šta je to banjalučki ćevap (osim oblika) ko je glavni predstavnik, da li je kvalitet i ukus prepoznatljiv?
Ako već hoćemo da nastavimo sa brendiranjem grada ćevapima red je i da se donesu neke norme u branšu a ne da ćevap pravi kako ko stigne i na koji način mu padne na pamet, upakuje ga u pločicu i nazove BANJALUČKI.
Šta i koliko su organizatori ĆEVAP FEST-a (borca za indetitet ćevapa kako se predstavljaju) radili o tome, da li su uveli standardizaciju, da li se bore za očuvanje indetiteta ćevapa, procenta mesa (ne soje i dodataka) ili je poenta razapeti šator naplatiti narodu i odvrnuti muziku, nek se ori?
Da je bar hljeba i igara pa da se narodu nekako udovolji nego i ta festivalska ponuda bude ili ista cijenom kao i svakog drugog dana ili čak i skuplja a o tome šta se prodaje tek bi mogli danima raspravljati.
Zasučite rukave napravite norme, standardizaciju, kvalitet, vratite ćevape narodu, dosta je bilo brukanja! Banjaluka zaslužuje da je pamte po dobrim ćevapima a ne samo po formi “pločice”
Zato sve češće i glasnije u narodu se može čuti da nam ne treba takav neuređen festival u slavu ćevapa.
U zadnje vrijeme povela se polemika oko organizacije ĆEVAP FEST-a da li ga ima, ko ga brani, ko ne podržava, ko podržava…
Mi smo mišljenja da ga treba održavati, ali ne mimo standardizacije ćavapa, uz šatorsku atmosferu iz centra grada i miris sumnjivog mesa sa roštilja.
A o tome koji je najbolji ipak će vječno ostati stvar ukusa a kao što se zna o ukusima se ne raspravlja.