Riječ o pogrešno postavljenoj dijagnozi i još opasnijem “rješenju”, ističe ona.
Ideja da se školski čas skrati sa 45 na 30 minuta ponovo se pojavila u javnosti – prvo u Srbiji, a zatim i u Republici Srpskoj. Kao glavni argument navodi se pad pažnje kod djece.
Gošća BUKA podcasta, Branka Ljubojević, profesorka srpskog jezika i književnosti u banjalučkoj Gimnaziji, smatra da je riječ o pogrešno postavljenoj dijagnozi i još opasnijem “rješenju”.
– Moje mišljenje i mišljenje većine kolega, čak su neka udruženja radila i anketiranje svojih članova po tom pitanju, je apsolutno i potpuno ne. Mi u prosvjeti imamo jako mnogo različitih problema, ali nijedan od njih ne može biti riješen skraćenjem nastave, čak naprotiv. Ako pogledamo evropske zemlje i sisteme obrazovanja, vi imate 50 minuta, 60 minuta. Mi idemo u potpuno suprotnom smjeru, bez ikakve ozbiljne analize i bez ikakvog istraživanja – objašnjava ona.
Ljubojević naglašava da obrazovni sistem ne smije biti alat za podilaženje problemima, već korektiv društva.
– Na kraju krajeva obrazovni sistem je izmišljen i uveden da bi bio korektivni faktor društva, njegovog razvijanja, napredovanja i unapređenja. Ako imamo problem koncentracije, ne možemo mu podilaziti. Podilaženje problemima nikada nije opcija. Ovakvi prijedlozi to definitivno jesu. I ono što mene plaši jeste pitanje: šta ćemo za pet godina? Hoćemo li ići na 20 minuta, na 15? Jer to je način na koji se nosimo s problemima – ističe ona.
Umjesto skraćivanja nastave, profesorka govori o drugačijoj organizaciji rada i navodi primjer IB programa u banjalučkoj Gimnaziji.
– Ja sam u tom tekstu navela kao primjer AIBI program koji mi imamo u gimnaziji Banjaluka, gdje je sva nastava organizovana u blok časovima, odnosno 90 minuta. Djeci koja dođu iz nacionalnog programa to predstavlja značajno olakšanje. Kad ih pitate zašto, oni kažu da je sjajno to što ne moraju sedam puta u toku dana, svakih 40 ili 45 minuta, da mijenjaju sferu i način razmišljanja – objašnjava ona.
Više informacija u videu.
