“TURISTI VOLE AUTENTIČNO” Stari zanati u Banjaluci i dalje žive

Iako stari zanati izumiru, postoje svijetli primjeri koji pokazuju da se radom i trudom i dalje mogu očuvati.

U Banjaluci trenutno postoje svega 32 registrovana stara zanata, a ono čim se najčešće bave su izrada nakita, vezenje, časovničarske radnje te obrada drveta i vunovlačarstvo.

Ovi zanati najčešće su organizovani kao udruženja građana, a uglavnom ih osnivaju žene.

– To su najčešće udruženja žena koja se bave izradom narodnih nošnji, raznih rukotvorina, zmijanjskim vezom, a pored njih imamo i muške koji se obično bave obradom drveta, sajdžije te vunovlačare – jedan u Banjaluci i jedan u Prijedoru – kaže Žana Arsić iz Zanatsko-preduzetničke komore.

Proizvodi ovih zanatlija najčešće završavaju kao suveniri, a najveći kupci su turisti.

– Turisti kad dođu u Banjaluku traže nešto autentično, tako da ima potražnje u tom smislu. Na sjednici Savjeta za privredu u Banjaluci pričali smo o otvaranju jedne vrste prodavnice gdje bi svi ti ljudi mogli da donose svoje proizvode jer oni kao samostalni nemaju mogućnosti da finansiraju marketing i prodaju – kaže Žana.

Jedan svijetli primjer je i Sreto Radak, čovjek koji se bavi rezbarenjem drveta. To je penzioner koji je odlučio da u svoj život unese nešto novo i iskoristi svoj talenat.

– Nisam po zanimanju stolar, ali sam odlučio da to naučim jer sam vidio da ništa slično nije bilo na tržištu. Bavim se izradom dasaka za posluživanje prasetine i ostalih zanimacija za stomak – kaže on.

Sreto kaže kako najviše svojih proizvoda proda na domaćem tržištu, ali da ima i ponuda iz inostranstva.

– Trenutno radim na pladnjevima za Njemačku, a imam i narudžbu za jedan restoran u Sloveniji. Moje su daske čak išle i kao poklon za ambasadora Rusije, to sam saznao od prijatelja – dodaje Radak.

Pravljenje ovakvih umjetnina je svakako kompleksan posao i iziskuje mnogo vremena. Sreto je do sada napravio 292 daske i svaka je autentična i drugačija na svoj način.

Osim Srete tu je i Slađana Majstorović, gospođa koja se bavi izradom proizvoda sa motivima zmijanjskog veza i rimljanskog veza. Ona izrađuje razne predmete počev od odjevnih do upotrebnih, zatim nakit, pojaseve, kutije, slike i druge predmete.

Počela je samostalno da radi 2020. godine, a sada je uključila u posao i majku i sestru i, kako kaže, ovaj posao doživljava kao dar koji je odlučila da umnoži.

– Ovaj posao jako volim, trudila sam se da napravim nešto drugačije. To je neki moj ritual: kad ujutro ustanem ja skuvam kafu i prvo malo vezem, pa onda idem na posao – kaže ona.

Nju mnogo raduje činjenica da se ponovo budi interesovanje kod ljudi za ovakav rad.

– Ima interesovanja kod ljudi u posljednje vrijeme kada je došao zmijanjski vez na UNESCO-ovu listu materijalnih kulturnih nasljeđa. Ja sam malo znala o zmijanjskom vezu iako sam rođena ovdje, ali to je nešto nevjerovatno. Prosto je fascinantno kako je on napravljen i koliko je perfektan – dodaje Slađana.

Nekada nije lako, kako i sama kaže. “Od svoje plate sam nekad plaćala doprinose”, dodaje, ali kaže da voli ovaj svoj dodatni posao i raduje se svakom novom predmetu koji napravi. Nezavisne novine