Osvrt na prošlost.
Odbrojavanje – poljubac (obično dragoj) osobi pored sebe – čestitanje Nove godine svima prisutnima.
Ovako izgleda svima poznat scenarij samog početka nove godine – i ne razlikuje se puno u većini svijeta. Zanimalo nas je kako je nastao.
Mogli bismo parafrazirati poznatu izreku o putevima i reći da svi običaji sežu u Rim. Tako je barem što se tiče današnjih zimsko-prazničnih običaja zapadnog svijeta koji korijene vuku od rimskih Saturnalija. Ovaj zimski festival ili poganska svetkovina održavao se između 17. i 23. decembra kao znak štovanja Saturna i obilježavanje zimskog solisticijuma.
Bogu poljoprivrede počast se odavala kićenjem doma zelenilom, darivanjem bližnjih, druženjem s prijateljima i porodicom te bogatim gozbama uz koje nije nedostajalo ni vina, pa je narod, pa – bio prilično pijan. U takvom stanju poljubac je logičan nastavak zabave, iako sam čin ljubljenja nije bio službeni saturnalijski običaj, svakako je bio nešto usko povezano sa Saturnalijama.
No, srednjovjekovni vikinški festival Hogmanay stari je škotski ekvivalent novogodišnjem slavlju na kojem je običaj bio, uz druženje, ples i pjevanje – izmijeniti i poljupce uz najbolje želje za Novu godinu. Ti poljupci nisu bili nužno romantične naravi, ljubili su se prijatelji i porodica, zapravo – svi prisutni, a taj se običaj i do danas zadržao u Škotskoj gdje je sasvim normalno da u ponoć, na samom početku mladog ljeta, kao i kod nas, izljubite baš svakoga u prostoriji.
Ovaj se običaj proširio i u Englesku i evropskim kopnom, a kasnije je preplovio i Atlantik te stigao u SAD. Za širenje s one strane bare zaslužni su bili njemački imigranti, o čemu izvještava New York Times davnog 3. januara 1863. primjedbom da su se “srdačni poljupci izmjenjivali oko ponoći“. Nijemci su u Americi smatrani “boljim” imigrantima nego drugi evropski useljenici, pa su se zato i njihovi običaji spremnije preuzimali i širili, prenosi N1..
