Danas je Đurđevdan, najljepši proljećni, hrišćanski praznik kod pravoslavaca

Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji pravoslavni vjernici proslavljaju 6. maja svake godine. Njime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija koga slavi veliki broj porodica kao svoju krsnu slavu.

Sveti Georgije, Đorđe ili Đurađ je najčešća krsna slava kod Srba kojom se obilježava uspomena na Svetog Đorđa, koji je na ikoni predstavljen kao konjanik koji kopljem probada aždaju.

Slavi se dva puta i to u proljeće 6. maja po novom kalendaru (odnosno 23. aprila po starom kalendaru) kao Sveti Đorđe ili Đurđevdan, ali i  u jesen 16. novembra kao Đurđic, u spomen na prenošenje njegovih čudesnih moštiju, iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.

Sveti Georgije ili Sveti Đorđe je jedan od svetaca koji se slavi u pravoslavnoj crkvi kao krsna slava Đurđevdan, međutim, takođe se slavi i u katoličkim zemljama. Ovjekovječen u priči gdje ubija aždaju, slavi se u Kanadi, Kataloniji, Engleskoj, Nemačkoj, Italiji, Etiopiji, Gruziji, Grčkoj, Rusiji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Portugalu, ali slave ga i gradovi – Istanbul, Ljubljana i Moskva.

To je praznik svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija koga slavi veliki broj porodica, pa se ova slava nalazi na drugom mjestu po broju slavara u Srbiji i dijaspori!

Ovaj slavni svetitelj rodio se u kući bogatih i časnih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu gdje je dječak odrastao i već u dvadesetoj godini dospio do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.

U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, ali mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru.

Sveti Georgije je aždaji, koja simbolizuje mnogobožačku silu čiji su vladari progonili hrišćane,  zadao odlučujući udarac jer je ubrzo car Konstantin zaustavio progone i Milanskim ediktom 313. godine hrišćanstvo proglasio za zvaničnu crkvu u Rimskom carstvu. Zbog pobjede nad mnogoboštvom Svetog Đurđa zovu Pobjedonosac.

Ovaj svetac se smatra granicom između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve.

Đurđevdanski običaji i vjerovanja

Najrasprostranjeniji  običaji za  Đurđevdan su  pletenja vijenaca od bilja i umivanje vodom u koju su bile potopljene ljekovite biljke.
Zato na Đurđevdan treba požuriti i u rano jutro izaći na polja gdje se bere cvijeće.

Đurđevdansko cvijeće je: đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući.

Đurđevdansko kićenje ostaje danima, pa čak i nedjeljama, sve dok se biljke kojima su kuće, dvorišta i torovi okićeni, same ne sasuše.

Jedan od običaja  je da narod na Đurđevedan, rano prije zore, odlazi u prirodu na zajednički đurđevdanski uranak, na neko zgodno mjesto u šumi, na proplanku ili pored rijeke. Na uranak se nosi i hrana i piće. Obavezno se peče jagnje na ražnju, a oni koji su poranili čekaju ostale da počne slavlje.

Razna vjerovanja vezuju se za ovaj svetac, kao na primjer da se na Đurđevdan ne valja spavati, već uraniti, jer će spavalice boleti glava cijele godine. Ali ako ipak zaspite, onda treba da spavate i na Markov dan, i to na istom mjestu.
Veliku važnost u ranijim decenijama u Srbiji je imalo i kupanje na rijeci, prije sunca. Da bi bili zdravi i jaki, ljudi su se kitili cvijećem i biljem, opasivali se vrbovim i drenovim prućem.

U današnje vrijeme, posebno u gradovima, nije se zadržalo mnogo ovih običaja. Ali zato domaćice spremaju bogatu trpezu.

Svima koji slave Đurđevdan, želimo srećnu slavu!