ISTI LJEKAR, DVA POSLA Na UKC liste čekanja, privatno može i danas poslije podne

Nedavno smo vodili sina na pregled. Bila je to redovna kontrola koja je uslijedila sedam dana nakon porođaja. Pedijatar koji je pregledao bebu poslao nas je u privatnu ambulantu. Možda se tome ne bismo naročito čudili da bebu u privatnoj ambulanti nije ponovo pregledao upravo isti taj pedijatar sa Univerzitetskog-kliničkog centra Republike Srpske. Pregled smo platili 40 maraka umjesto da na UKC-u platimo samo participaciju.

Ovo za Moju Hercegovinu priča Banjolučanin M. K. koji je na svojoj koži osjetio ono o čemu se godinama u najvećem gradu Srpske priča ispod žita – doktori sa UKC-a redovno šalju pacijente u privatne zdravstvene ustanove u kojima i sami ordiniraju i te preglede masno naplaćuju.

– Nije mi jasno zašto moja beba nije mogla biti pregledana na UKC-u, u bolnici u kojoj je i rođena. Nije mi jasno zašto smo morali ići u privatnu ustanovu. Nije mi, na koncu, jasno zašto je isti doktor pregledao moju bebu i na UKC-u i u privatnoj ordinaciji u koju nas je sam uputio – priča Mirko K.

On dodaje da slanje u privatnu zdravstvenu ustanovu nije „zavedeno“ u nalazu koji im je uručen, nego su taj „savjet“ dobili usmenim putem.

– Jasno mi je da bi to bio više nego očigledan dokaz ‘dvojne prakse’ koja je utemeljena na sukobu interesa. Zbog toga nam je pedijatar usmeno rekao da bismo trebali bebu odvesti u privatnu zdravstvenu ustanovu. Što smo, na koncu, i učinili – kazao je Mirko K.

Ovaj slučaj je samo jedan među stotinama sličnih. Iako je dvojna praksa u Srpskoj već deceniju i po zabranjena, javna je tajna da ljekari sa UKC do podne rade na Paprikovcu, a po podne u privatnim klinikama. Doktori koji rade i u privatnim klinikama, kako saznaje naš portal, nemaju pismenu saglasnost direktora UKC-a za takvu vrstu angažmana.

– Stvar je više nego jasna. Pacijent koji bi trebao da operiše kilu ili žuč to ne radi na UKC-u, nego kod privatnika. Doktor ga iz bolnice uputi u privatnu kliniku pod izgovorom da na UKC-u nema materijala, lijekova, ljudi. To i doktorima odgovara, jer su slabo plaćeni. Na UKC-u će dobiti platu uradili jednu ili sto i jednu operaciju, dok deset puta više mogu da zarade za samo petnaest ili dvadeset dana radeći u privatnim klinikama – kaže sagovornik našeg portala koji je dobro upoznat s ovim problemom.

Odluka kojom se strogo zabranjuje dvojna praksa doktorima širom Republike Srpske donesena je 2008. godine. Tu odluku je donio tadašnji ministar zdravstva i socijalne zaštite Ranko Škrbić. On je tada rekao da će svi doktori koji se ne budu pridržavali ove odluke biti sankcionisani, čak i otpušteni. Među onima koji je prvi podržao ovu odluku bio je i tadašnji načelnik Zavoda za patologiju Kliničkog centra Banjaluka, a danas rektor Univerziteta u Banjaluci Radoslav Gajanin.

Ipak, ova odluka se nikada nije u potpunosti provela. Ljekari su se, kako saznajemo, samo u početku, pridržavali ovog „naređenje“, ali je uskoro sve nastavljeno po starom. Nakon toga je donesena odluka da doktori mogu raditi četiri sata kod privatnika, ali nakon što „odrape“ svojih osam sati na radnom mjestu i uz pismeno odobrenje direktora zdravstvene ustanove u kojoj su zapoleni. MojaHercegovina saznaje da nijedan doktor sa Univerzitetsko-kliničkog centra nije dobio ovo odobrenje u proteklih nekoliko godina.

Direktor UKC RS Vlado Đajić ne želi ni da potvrdi ovu informaciju, ni da je demantuje.

– Besmisleno je zabraniti doktorima da rade. Ako im zabranimo da rade, oni će otići. Siguran sam da nema nikakvog sukoba interesa kod onih ljekara sa UKC-a koji rade i kod privatnika. Kada bih znao da postoje takvi, najstrožije bih ih kaznio – rekao je Đajić.

Pojedini doktori koji su zaspoleni na UKC-u kriju da rade i u privatnom sektoru, ali neki to oglašavaju „na sva zvona“. Tako, na primjer, specijalista gastroenterologije Pavle Arambašić radi i na UKC-u i u Specijalističkom centru „Be well“. Na istoj relaciji „putuje“ i specijalista interne medicine Renata Tamburić, kao i urolog Vladimir Krivokuća. Oftalmolog Dejan Vojčić istovremeno radi i na UKC i u Očnoj klinici „Medico laser“. Veliki broj doktora sa UKC-a angažovan je i Klinici „Dr Kostić“. Načelnik Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje UKC-a Dragan Rakanović radi i u Specijalnoj oftalmološkoj bolnici „Dr Kozomara“.

Mediji su prije tri godine pisali i o oftalmologu Nenadu Macanoviću koji je pacijente sa UKC-a slao u Očnu kliniku „Medico laser“ gdje je i sam ordinirao. U istom kolu su bili i dr Saša Smoljanović Skočić, dr Dejan Vojčić i načelnica Klinike za očne bolesti Milka Mavija koja i danas ordinira u „Medico laseru“.

Bivši ministar zdravstva Ranko Škrbić je svojevremeno predložio, uvidjevši da je duplu praksu nemoguće iskorijeniti, da privatne ustanove kompletnu uslugu plaćaju UKC-u ukoliko njihove pacijente zbrinjavaju doktoru angažovani sa UKC-a. U tom slučaju bi UKC dogovarao sa doktorima „raspodjelu procenta“, ali ta inicijativa nikada nije zaživjela.

– Doktorima ne pada na pamet da daju i marku UKC-u. Zašto bi? Sve mogu uzeti sebi. Oni koji se na neki način „reklamiraju“ su vjerovatno prijavljeni, ali daleko je više onih koji rade „na crno“ i koji uzimaju „živi keš“. Oni ne plaćaju poreze i doprinose. Posebno je pitanje kako Fond zdravstvenog osiguranja tretira takve ustanove. Pojedine privatne klinike dobijaju pare od Fonda daleko brže nego UKC – navodi naš sagovornik.

Kada je ova odluka donesena, među prvima koji su napustili tadašnji KC Banjačuka bio je i načelnik Klinike za kardiovaskularne bolesti Aleksandar Lazarević. Pet godina kasnije Lazarević se vratio u UKC RS. On je te godine kada je napuštao UKC rekao da mu jasno zašto je dopunski rad doktorima zabranjen u RS, kada je dozvoljen u SAD, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Austriji.

Stanić: Strah od odlaska

Bivši ministar zdravlja Slobodan Stanić kaže da uprave bolnica u Srpskoj gledaju kroz prste doktorima koji rade na „dvije strane“ zbog straha od njihovog odlaska. To je, dodaje on, u ovom trenutku možda čak i opravdano, jer ništa nije zakonski regulisano.

– Kriva Drina se ne može odjednom ispraviti. Uprave bolnica u dvojnoj praksi vide dvostruku korisat. Oni koji rade u privatnom sektoru znaju da to rade bez saglasnosti poslodavca i da rade nešto što ne bi trebali da rade. Tako se održava ravnoteža straha. Ako doktor nešto progovori u javnosti, rukovodstvo ga uvijek može sankcionisati zbog duple prakse, a doktori su svjesni šta rade, pa im ne pada na pamet da progovore – istakao je Stanić.

Za dobrim doktorima, dodaje on, uvijek postoji potražnja. U javnim zdravstvenim ustanovama sada se, kaže Stanić, plaća dolazak na posao i satnica boravka na poslu, ali se o tome ne vodi posebno računa.

– Mora se utvrditi standard rada koji do sada nije utvrđen. Ljudi koji rade kod privatnika najčešće nisu prijavljeni u Poreskoj upravi. Imamo i problem sa doktorima iz Srbije koji sve naplaćuju u kešu i koji nemaju odobrenje za rad u Srpskoj. Mnogo je rada na crno. Niko ne želi da tu vodu počne izbistravati, jer se u mutnoj vodi najbolje lovi – rekao je Stanić.

Nije tajna da doktori iz bolnica čak iznose i materijal za privatne klinike u kojima rade. Stanić kaže da je i to moguće, jer je oblast zdravstva u potpunosti neuređena.

– Duplom praksom su oštećeni i ljekari. Oni svjesno pristaju na manja primanja u javnim zdravstvenim ustanovama. Jednako su plaćeni i oni koji se ubiše radeći i oni koji ništa ne rade. Trenutno je na UKC zaposleno dvadeset dermatologa, a oni nemaju šta da rade. Da stvar bude gora, FZO je potpisao ugovore i sa privatnim dermatološkim klinikama. Ispade da su dermatolozi na UKC-u plaćeni za dolazak na posao – tvrdi Stanić.

Moja Hercegovina