Nikola Đuričko oduševio banjalučku publiku svojom stand up komedijom
Popularni "Džoni", u posljednje vrijeme poznat i kao Jurij (Stranger Things), praćen ovacijama izašao je na scenu i rekao "Dobro veče, ja sam naš poznati glumac" i izazvao salve smijeha.
Dejan RakitaU okviru mini turneje po BiH, u četvrtak je u Banjaluci nastupio glumac Nikola Đuričko, sa stand up nastupom pod nazivom “Showbiz”.
Sportska dvorana Obilićevo bila je popunjena do posljednjeg mjesta Banjalučanima koji su došli da uživo vide i čuju omiljenog glumca koga volimo zbog njegovih uloga u kultnim domaćim filmovima i serijama, poput “Lajanja na zvezde”, “Vratiće se rode”, ali i Netflixovog hita “Stranger Things”.
Đuričko je u Banjaluku došao nakon nastupa u Sarajevu, a večeras će priliku da se zabave uz njegove skečeve imati Prijedorčani. Organizator je agencija Venturo.
Inače, ovo je njegov drugi projekat ove vrste, nakon prvog nazvanog “Sve što ste htjeli da znate o Džoniju a niste smijeli nikad da ga pitate”, koji je realizovao prije tri godine.
Nastup je počeo tačno u 20 časova, kada je popularni “Džoni”, praćen ovacijama izašao na scenu i rekao “Dobro veče, ja sam naš poznati glumac” i izazvao salve smijeha.
U narednih osamdesetak minuta Đuričko nam je ispričao mnoštvo zanimljivih i šaljivih anegdota iz pozorišta, u kojima su učestvovali brojni legendarni glumci. Prekidan samo spontanim aplauzima, glumac se osvrnuo i na susrete s fanovima.
– Jednom mi je prišao čovjek i rekao “Vi ste naš kućni ljubimac”, želeći valjda da kaže da me vole svi u njegovoj kući – kazao je.
Zanimljivo je i da su ga skoro svi veliki događaji zatekli u pozorištu.
– Kada su bile čuvene demonstracije protiv Miloševićevog režima, tog 9. marta, ja sam igrao predstavu. Sjećam se da sam krenuo ka Zvezdara teatru i da sam tražio prečice, jer su na svim ulicama bili tenkovi… Čak i tada pozorište je bilo puno, ali nismo, naravno, mogli da igramo jer – tenkovi na ulicama. I bombardovanje me uhvatilo u pozorištu. U BDP-u sam igrao predstavu “Klopka”. Sjećam se da sam bio u zvoncarama i disko košulji sa špic kragnom, držim se za kvaku i čekam šlagvort, odnosno znak da treba da uđem na scenu.
Međutim, počinju da se čuju sirene, zvučalo kao da neko muči dinosauruse… Razmišljam tako, držeći se za tu kvaku, počeo je rat, šta sad da radimo… Glumci na sceni su zaćutali, nestaje struje i publika u stampedu napušta pozorište. Poslije toga, nastaje tišina. Jasno je da neće biti šlagvorta, ja se držim za tu kvaku i ne znam šta da mislim… Na kraju uđem, a tamo nema nikog, ni publike, ni glumaca, samo moj kolega Boris Komnenić, u penjoaru. Kažem mu “Boki, šta ćemo da radimo?”. Kaže on: “Nemam pojma, al sad sigurno sme alkohol u bifeu” – ispričao je Đuričko.
S posebnim oduševljenjem publika je ispratila anegdote o Vlasti Vlajisavljeviću, za koga Đuričko kaže da je “jedan od najstarijih glumaca u pozorištu, ali i ljudi na svijetu”.
– Vlasta je bio na Golom otoku, i vjerovatno mu je poslije toga sve bilo lakše, otud ima jedan tako vedar odnos prema životu. Insistirao je na neposrednom i drugarskom odnosu, a često smo se šalili zbog njegovih godina. On tačno zna gde je bio 6. marta 1941. a kad smo radili Šekspira zezali smo ga “Je li Vlasto, jesu te zvali da držiš predavanja malom Vilijemu” – ispričao je Đuričko.