Svjetski dan slobode medija: A kako mi tu stojimo?

Od 1993.godine, od kada se i oblilježava Svjetski dan slobode medija, skoro na svim meridijanima ponavlja se ista priča. Vjerovatno smo pomalo i dosadili javnosti sa ponavljanjem (na žalost) nespornih činjenica da radimo u otežanim okolnostima, da imamo mala primanja i da se na nas vrpe raznorazni pritisci (finansijski, politički, društveni…). Mnogi i ne znaju da je Svjetski dan slobode medija nastao na preporuku UNESCO-a, a da je to potvrdila Generalna skupština UN-a u decembru 1993.godine. Od tog datuma, svakog trećeg maja, godišnjica Deklaracije Vindhok o principima slobode štampe obeležava se kao Svjetski dan slobode medija. Današnji dan treba da bude neprestani podsjetnik svjetskim, ali i lokalnim moćnicima, da treba da ispune svoju preuzetu obavezu kada govorimo o poštovanju medija i njihovom pravu na neometano izvještavanje u skladu sa standardima naše profesije. Danas se ističu temljeni principi na kojima počiva žurnalizam, ali i sumira stanje medijske scene. Ovogodišnja tema Svetskog dana slobode medija je “Novinarstvo pod digitalnom opsadom” i ona naglašava metode na koje je novinarstvo ugroženo napadima putem digitalnih kanala, ali i kako zloupotreba tih kanala od strane “portaloida” i njihovih nazovi novinara, kao i botova, utiče na sveukupno poimanje novinarstva od strane javnosti.

U izveštaju Reportera bez granica i po njihovom Svetskom indeksu medijskih sloboda (World Press Freedom Index) za 2022. godinu Bosna i Hercegovina je na 67. mjestu. Bolje plasirane su Hrvatska koja je zauzela 48. poziciju i nalazi se u kategoriji “zadovoljavajućih”, dok je Slovenija na 54. mjestu i spada u zemlje koje su “problematične”, kao i Sjeverna Makedonija koja je na 57. mestu, dok je Crna Gora na 63.mjestu. Jedino su Srbija i Albanija, iz naše regije, slabije rangirani od BiH na 79. odnosno 103. mjestu.

Zaključak navedenog izvještaja je da se u svijetu dogodila dvostruka polarizacija, pojačana informacionim haosom, kao i da je prisutna kako u pojedinačnim državama, tako i u odnosu među državama na međunarodnom nivou. Izvještaj koji procjenjuje stanje u 180 zemalja i teritorija svijeta za 2022.godinu naglašava katastrofalne efekte informacionog haosa koji su posljedica djelovanja globalizovanog i neregulisanog onlajn informativnog prostora. Posebno se ističu širenje lažnih vijesti i propaganda u sajber prostoru.

Stanje u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, kada govorimo o stanju u medijima daleko je od idealnog. Iako smo u izvještaju Reportera bez granica bolje plasirani od Srbije, utisak je da duboka polarizacija i podjeljenosti našeg društva a onda i prelijevanjem tog stanja na medije, samo stvara iluziju veće medijske slobode ali i kritičkog razmišljanja. Unutar svakog dva entiteta, odnosno Republike Srpske i FBiH, postoje mediji bliski vlasti i mediji bliski opoziciji, a onda među tim medijima postoje mediji koji više preferiraju jednog političara ili neku političku struju ili stranku. Rijetki su mediji ali i novinari koji su uspjeli da se odupru pritiscima. Pravo je čudo da uopšte postoje, ali postoje. Barem zasad.

Mediji su podjeljeni ali i ostrašćeni i na način da događaje iz bliske, i ne samo bliske, prošlosti, posmatraju svako iz svog ugla, nacionalnog. I ovdje su rijetki oni koji su odbili pritiske da popuste pred istinom i svojim principima, a ti pritisci su moždačak i gori od političkih jer dolaze od društvene zajednice. I ovakvi mediji, kao i novinari, na sreću postoje, iako malobrojni. Barem zasad.

Za razliku od poratnih godina kada su novinari bili „gladni“ priča o pomirenju, ali i radom o osjetljivim temama, poput ratnih zločina ili otkrivanja koruptivnih afera, stiče se utisak da se danas većina novinara, odnosno medija, drže zavjetrine, odnosno vladajućeg narativa unutar javnog mnjenja kojem, naravno neslužbeno, pripadaju.

Koliko je to opasno ili ne, vjerovatno nema potrebe ni diskutovati o tome. Stara novinarska floskula na kraju određenog tipa tekstova, onih sa “otvorenim” krajem” – vrijeme će pokazati – ovdje savršeno ima smisla.

Novinarstvo bez propitivanja i istraživanja i nije novinarstvo, već samo puko ziheraško izvještavanje.

Biti novinar znači – ne biti ziheraš.