ALARMANTNO U BiH svaki dan neko počini samoubistvo

Samoubistvo možda nije tabu tema u BiH, ali je definitivno tema o kojoj se jako malo govori i piše u javnosti.

Ovakvi slučajevi ne izazivaju interes javnosti kao što je slučaj sa ubistvima, ali brojke samo rastu.

Naslovi crne hronike poput “Muškarac ubio suprugu, pa sebe”, “Djevojka skočila sa zgrade” ili onaj “Muškarac se raznio bombom” konstantno se pojavljuju u medijima.

Podaci su poražavajući, a stanje je alarmantno. Depresija, trauma, droga, alkohol.. razloga je mnogo..

U BiH je tokom prošle godine 367 osoba oduzelo sebi život.

U Republici Srpskoj u 2023. godini prema podacima MUP Srpske evidentirano je 175 samoubistava, od čega su 139 počinili muškarci, dok su 36 samoubistava počinile žene, od kojih su 2 maloljetne osobe. U odnosu na 2022. godinu zabilježen je blagi pad samoubistava. Najčešći načini na koji su ljudi oduzimali život jesu vješanje, upotreba vatrenog oružja, skakanje sa visine, utapanje, aktiviranje bombe.

Kada govorimo o Federaciji BiH, prema podacima Federalne uprave policije (FUP) život je oduzelo 189 osoba. Radi se o 152 muškarca i 37 žena. Prema statistici najviše samoubistava je počinjeno u Tuzlanskom, Sarajevskom i Zeničko-Dobojskom kantonu. U odnosu na 2022. godinu zabilježen je porast.

Policija Brčko distrikta BiH je u 2023. godini evidentirala 3 slučaja samoubistva. U pitanju su 2 muškarca i žena.

Centar za sigurnosne studije analizirao je broj suicida u posljednje 3 godine i na osnovu podataka prikupljenih kroz analizu statističkih biltena Zavoda za statistiku Republike Srpske, Federalnog zavoda za statistiku, službenih podataka Policije Brčko distrikta BiH i medija, ustanovljeno je da je u BiH u periodu od 2020. godine do 2023. godine 1.431 osoba počinila samoubistvo. U pogledu demografskih karakteristika, skoro 80 odsto samoubistava počinili su muškarci. Što se tiče starosne strukture, najveći broj počinilaca samoubistava u BiH su osobe starije od 60 godina.

U našem društvu vlada stigma da je sramota potražiti pomoć, rijetki su oni koji se odluče na taj korak, dok mnogi izlaz pronalaze u tragediji.

Sociolog Vladimir Vasić ističe za Srpskainfo da je uzroka mnogo, od ekonomskih faktora, raznih kriza, psihosomatskih poremećaja, kao i društvo u kojem živimo.

– Moramo da se solidarišemo sa tim ljudima. Možda ne žele da se jave za pomoć stručnim licima, da se jave psihologu i zatraže pomoć , a mi kao društveno odgovorni pojedinci moramo reagovati, pomoći i prepoznati tog pojedinca.. Rečenica “Nisi sam” itekako znači takvom pojedincu. Veliki problem je i što smo mi društvo koje danas posjeduje oružje – kaže Vasić.

Ističe da je danas prisutan i sve veći broj mladih koji teže ka autodestruktivnim oblicima ponašanja.

Psiholog Nataša Pivašević u razgovoru za smatra da je suicidalnost samo simptom nekog drugog problema sa kojim se osoba ne uspijeva izboriti.

– Neki ljudi godinama “vuku” depresiju i suicid vide kao ”oslobađanje” od takvog života, dok neke ljude na to navedu druge bolesti i neizbježne životne situacije i tragedije. Neko godinama odlaže suicid i onda u nekom trenutku odluči da provede svoj plan, dok neko usljed određene afektne, burne reakcije odreaguje tako da sebi oduzme život. Kao što je neko u stanju u afektu ubiti drugu osobu, tako u ovom slučaju osoba u snažnoj navali jako neprijatnih emocija oduzme sebi život – ističe Nataša.

Ona dodaje i da je osobi sa suicidalnim mislima potrebno da ima nekoga ko je neće osuđivati.

– Treba razmišljati i o prevenciji, a to podrazumijeva da kao zajednica nastavimo normalizovati bavljenje mentalnim zdravljem. Treba ulagati i u kvalitet zdavstva kada je mentalno zdravlje u pitanju. Veliki je problem što u malim sredinama ljudi jako teško odlučuju posjetiti psihologa i psihijatra, jer “svako zna svakog”, a to više nije pitanje da li nas je sramota otići psihologu, nego koliko osjećamo da imamo privatnost – kaže Nataša.

Sličnog stava je i psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić koja smatra da cjelokupnoj zajednici nedostaje preventivnog djelovanja u smislu da osoba na vrijeme potraži pomoć.

– Postoji mnogo faktora koji mogu da utiču da jedna osoba počini samoubistvo ili da uopšte razmišlja o samoubistvu. To mogu biti prethodne mentalne teškoće poput depresije, anksioznosti, bipolarnog poremećaja, ali mogu ujedno da utiču i brojni faktori, kao što su traume. Živimo u jako traumatizovanom društvu i imamo brojne posljedice traumatskih iskustava. Mogu da utiču i ekonomske poteškoće, kao izolacija tokom korone kroz koju smo svi prošli. Naša cjelokupna zajednica bi trebala da djeluje da porodica prepozna te prve znake koje ukazuju da neko ima suicidalne misli i da se pravovremeno reaguje – ističe Savanovićeva.

Dodaje i da je rješenje u edukovanju javnosti o važnosti mentalnog zdravlja i sve većoj promociji otvorenog razgovora putem medija gdje se može pomoći u prevazilaženju tog tabua.

– Vrlo je važno da se ljudi podstaknu na suočavanje sa svojim emocijama i potrebama. Mislim da svi tu možemo doprinijeti – ističe Savanović Zorić.