“BIO JE SEIZMOGRAF LJUDSKE DUŠE” U NUB RS održano veče posvećeno Momi Kaporu

Slikar, pisac, novinar, feljtonista, romansijer, pripovjedač, scenarista, čovjek koji je prešao put od lika koji je donosio duh američke kulture u Beograd i Jugoslaviju tokom zlatnog doba te zemlje do onoga koji je džins zamijenio maskirnom uniformom i postao ratni izvještač tokom sukoba u Bosni i Hercegovini prošlog vijeka – sve ovo bio je Momo Kapor, a njemu u čast, u srijedu uveče, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske (NUB RS) u Banjaluci održano je “Veče Mome Kapora”.

Publika je pogledala dokumentarni film “Momo”, a održana je i promocija knjige “Kaporova školica” Aleksandra Đuričića.

O Momi Kaporu kao osobi, njegovom stilu i zaostavštini tokom tridesetak minuta filma govore Igor Mandić, Matija Bećković, Emir Kusturica, Petar Peca Popović, Vesna Dedić i drugi.

Prikazani su i arhivski snimci velikana pisane riječi, tokom kojih on govori o duhu Beograda, u kojem je nakon odlaska iz Sarajeva živio od svoje devete godine i koji je kao grad obilježio njegov život. U filmu je opisivao lijepe djevojke nekadašnje prijestonice Jugoslavije, za koje je naveo da su tada bile rijetkost i kroz šalu rekao da ih je bilo ukupno šest. Spomenuo je pojavu prve kifle i kobasice u Beogradu, koje je vidio kao proizvode kapitalizma i poistovjetio sa početkom urušavanja komunizma u Jugoslaviji. Promociji knjige prisustvovala je Kaporova supruga Ljiljana, koja je, zajedno s Aleksandrom Đuričićem, govorila o Kaporu.

Ljiljana je radila kao stjuardesa, a budućeg supruga upoznala je na letu za Njujork, gdje je često putovao tokom osamdesetih godina prošlog vijeka.

– Zamolio me je da ga uhvatim za ruku jer se plašio letenja, što sam i učinila. Tu ruku nisam pustila do kraja njegovog života. Bio je veliki džentlmen. Rodio se kao gospodin. Trudila sam se da radi ono čime ga je Bog obdario, a to je da slika i piše, pored svih ostalih stvari kojima se bavio. On je bio seizmograf ljudske duše. Upravo zbog toga što su ga ljudi, život i sve ono što ga čini zaista interesovali. Radio je to zato što voli. Voleo je život, ljude i da se druži. Bio je čovek koji je znao da sluša, što je jako retko. Obično neko priča, a sagovornik ga uopšte ne sluša. Bio je široko obrazovan. Od muzike, arhitekture, književnosti, istorije umetnosti, botanike. To je bila biblioteka u njegovoj glavi, dan-danas se pitam kako je to moguće – kazala je Kaporova.

Kapor je bio zahvalan za medije i volio je da daje intervjue, što je Ljiljana i potvrdila. Kaže da joj je stalno pričao da se bavi pisanjem i slikanjem da bi mogao da spava do kada želi, ali da bi uvijek pristajao na pozive u jutarnji program, nakon čega bi joj govorio “kakva sam ja budala”.

Dodala je da priči pisca sa kojim čovjek želi da se poistovjeti mora da se vjeruje, a da bi to bilo moguće, ona mora da se dogodi. Kaporove priče su se događale njemu ili nekome s kim je on pričao. Zbog toga njegova literatura svakoga dodirne i svako pronađe sebe u onome što je on pisao, zaključila je Ljiljana Kapor.

Đuričić je pojasnio da su se u biografiji našli neki zanimljivi detalji koje je otkrio tokom jednogodišnjeg istraživanja o životu Mome Kapora.

– Otkrio sam do sada nepoznata njegova ljubavna pisama, svjedočenje ujaka koji ga je kao četvorogodišnjeg dječaka spasio iz bombardovanog Sarajeva, što je ostalo u porodičnoj arhivi kao audio-zapis. Tu su se našli detalji o prijateljstvu sa Borom Draškovićem, odnosu prema Sarajevu, Njujorku i bivšoj Jugoslaviji – naveo je Đuričić.

Naglasio je da je obožavao da ga intervjuiše i da se druži sa Kaporom, jer je riječ o jednom od najvećih istraživača ljudskih duša.

– Imao je veoma zanimljiv i intenzivan život. Jedini je preživjeli od 40 članova porodice tako što je završio ispod majčinog tijela. Do kraja je na isti način gazio kroz život, upoznavao se s velikim ljudima i volio najljepše žene, do momenta dok u njegov život nije ušla Ljiljana, sa kojom se skrasio – rekao je Đuričić.

Učio je da bude dama, zaboravio je u taksiju

Ljiljana Kapor pričala je o anegdoti kada je Momo Kapor htio da je “nauči damskim manirima”.

– Kada bismo bili negde zajedno, ja bih prva krenula u restoran. On bi me pitao hoću li ikada postati dama, nakon čega bi objašnjavao da one ne ulaze prve u restoran. Jednom smo išli na prijem taksijem, seo je na prednje sedište i dugo razgovarao sa taksistom. Tokom izlaska iz taksija dao mu je novac za vožnju, izašao i zatvorio vrata, posle čega je nastavio da hoda. Nakon desetak metara vratio se po mene koja sam sedela u taksiju i pitao me šta mi je. Odgovorila sam mu da sam napokon naučila da budem dama – kroz smijeh je rekla Kaporova.

Nezavisne novine