Boris Režak za BLink: “Gospodskom ulicom” sam želio ostaviti trag, pjesma je razglednica grada i regije

Gospodska ulica, septembar. Bašte pune osmijeha. I svi se redom znamo dobri ljudi, moj dobar grad…

Kada je pjevač Boris Režak objavio ovu baladu malo ko je mogao ostati ravnodušan na emotivne stihove posvećenje rodnom gradu.

Režak je poznat po sjajnim baladama,  a pjesma “Lastavica” takođe je oduševila publiku.

Razgovarali smo sa Borisom o njegovom nastupu u Banjaluci za Dan grada, omiljenim mjestima, pjesmama, Beogradu.

Pjesma “Gospodska ulica” izazvala je lavinu oduševljenja među publikom u Banjaluci, kako je nastala numera?

Ja već nekoliko godina razmišljam da napišem pjesmu o Banjaluci. Nisam jednostavno htio da to prepustim slučaju i da bude nešto osrednje. Htio sam tom pjesmom da ostavim trag, da bude nešto lijepo jednog dana kad me ne bude, da ostane pjesma.

Pjesma je nastajala u periodu od šest mjeseci do godinu dana. Pozvao sam Bebu Balašević da mi pomogne oko pjesme i oko toga  kako bi sve trebalo da izgleda. Pričali smo o Banjaluci, šta je to karakteristično i kako bi se moglo spakovati. Do pjesme smo došli stih po stih, strofu po strofu. Nije to bilo odmah na prvu, pazili smo na svaku riječ.

Imam sreće što sam prijatelj i saradnik ćerke Đorđa Balaševića jer je ona pretalentovana. Povukla je lijepe stvari od tate i tako je sačinjen tekst koji je za mene poezija. Cilj mi nije bio da pjesma bude lokalnog tipa, nego da je vole i u Beogradu, Sarajevu, Kragujevcu… Da to bude razglednica i grada i regije.

Na domaćoj muzičkoj sceni rijetko imamo priliku čuti lijepu baladu, da li se sve manje pišu takve pjesme i zašto?

Ja svoj kurs ne mijenjam. Ne znam puno o tome šta se dešava na sceni. Znam samo kada neko od mojih kolega i prijatelja objavi, mislim na Ćetkovića, Radovićku, Tijanu i tu ekipu.  Volim ono što oni rade, to su veoma lijepe pjesme. Međutim smatram da pop izvođača zaista ima vrlo malo.

Nedavno ste nastupali u Banjaluci povodom Dana grada. Kakvi su vaši utisci nakon nastupa?

To je stvarno bilo fantastično! Nisam dugo nastupao u Banjaluci i baš sam se osjećao kao kod svoje kuće (smijeh). Ipak ne živim tamo 18 godina, ali naravno dolazim u Banjaluku. Nevjerovatni su bili prizori prije koncerta dok sam šetao Gospodskom, osjećao sam se kao svoj na svome. Svakih 10 metara me neko zaustavio da porazgovaramo.  Koncert je bio odlično primljen, bilo je zaista sjajno.

Omiljeno mjesto u Banjaluci?

Sve što je pored Vrbasa. Dok nisam otišao u Beograd, ja sam se stalno opuštao kod Buka, još  dok se nije sve izgradilo i proširilo. Nekada je ronilački klub imao dvije drvene klupice i neke raspale stolice, ali meni ništa nije bilo ljepše nego upaliti auto i krenuti sa Mejdana, slušati Erosa, malo zamišljati kao da sam u Italiji i popiti kaficu pored Vrbasa. Uvijek kad dođem u Banjaluku idem prema Vrbasu, on me odmara.

Život u Beogradu i Banjaluci, uporedite?

Velike su razlike. Život za porodičnog čovjeka kao što sam ja, koji ima suprugu i troje klinaca, mislim da je Banjaluka mnogo bolja, daleko! Beograd ima nešto što nema nijedan grad, on je metropola. Ovdje mogu svako malo (a to zapravo i radim) da vodim djecu na pozorište na Terazijama, svašta učimo i gledaju više stvari vezanih za umjetnost, što u Banjaluci nemaju priliku. Ovdje im ja to omogućavam. Gledamo predstave, opere, koncerte svjetskih zvijezda… To je sa jedne strane što se tiče i posla i mogućnosti, ali je zato pritisak i stres ogroman. Malo ti je 24 sata, toliko vrijeme brzo ide.

Ja sam često razmišljao da li da se vratim u Banjaluku, jer mi je ovdje malo prebrzo. Često sam stavljao na klakalicu šta sad da radim sa klincima – jer oni su rođeni u Beogradu. Tako da ne znam, što se tioga tiče nisam pametan, ali kažem, možda je za mene, kao porodičnog čovjeka, nešto mirnije i idealnije u Banjaluci ili Novom Sadu. Beograd je pun energije ali tu je puno pritiska i stresa. Na kraju krajeva i ova posljednja dešavanja pokazuju da su stvari zaista izmakle kontroli.