Danas blješti na sve strane, a evo kada je Banjaluka dobila prvu električnu sijalicu

Prvu električnu sijalicu u Banjaluci upalili su sveštenici u Trapistima 1899. godine, dok je Zagrebu osam godina poslije, odnosno 1907. godine dobio prvu električnu sijalicu.

Poređenja radi, prva svetiljka na struju u Beogradu je zasijala 1880. godine.

Rasvjeta je stigla u Banjaluku zahvaljujući redovnicima trapističkog samostana “Marija Zvijezda” koji su na ovo područje došli 1869. godine.

Putem “Sarajevskog cvjetnika” književnik, novinar i radio-voditelj i autor čuvenih “Medaljona u vremenu”, Slavko Podgorelec,  saznao je da je Banjaluka imala i javnu rasvjetu, petrolejske fenjere, prije Sarajeva.

A kako se sve desilo?

– Pater Dominik Asfalg iz Beča poručio jednu parnu mašinu koja je trebala da služi za potrebe suknare. Njemu je odmah kliker upalio, on je onda shvatio da bi se uz tu parnu mašinu, taj lokomobil, mogao prikačiti i generator, kojim su se počeli punitio akumulatori, iz kojih su zapaljene prve električne sijalice u samostanu Trapist – objasnio je Podgorelec.

Prve banjalučke sijalice osvjetljavale su prostore i industrijske pogone – pivaru, siranu, tvornice tekstila i makarona, mlin ogromnog katoličkog samostana i bližu okolinu na desnoj obali Vrbasa. Potom će “struja preskočiti rijeku” i osvijetliti industrijsku koloniju i željezničku stanicu, a tri godine kasnije sa banjalučkih gradskih ulica istisnuti petrolejske fenjere i zagospodariti javnom rasvjetom.

Zanimljiva priča iz Beograda

Prva svjetiljka na struju u Beogradu je zasijala 1880. godine. Izvjesni Pera Jovanović Šapčanin, inače vlasnik kafane „Hamburg“, nabavio je elektromotor i jednu lokomobilu: pokretnu parnu mašinu kojom su se pokretali drugi strojevi. Elektromotor bješe postavljen u vrtu pred Narodnom skupštinom, a struja se do Jovanovićeve kafane sprovodila preko Topčiderskog druma.

Tako da je ova kafana postala i prva javna ustanova pred kojom se zasijala električna sijalica.