Djeca i laganje: Kada počinju da lažu i zbog čega

Naučnici kažu da je uobičajeno da djeca lažu. Nakon sprovedenog istraživanja otkriveno je da 96 odsto male djece u nekom trenutku laže. Četvorogodišnjaci lažu, u prosjeku, na svaka dva sata, a šestogodišnjaci lažu u prosjeku svaki sat.

Naučnici sa Univerziteta u Montrealu sproveli su istraživanje (scenario iskušenje), analizirajući stotinu djece uzrasta od tri do 14 godina kako bi otkrili kakvu ulogu u njihovom razvoju ima laganje.

Djeca su odvedena u jednu prostoriju i rečeno im je da gledaju prema zidu, ne okreću se i ne gledaju igračke na stolu. Međutim, kad je osoba koja je imala zadatak da ih nadgleda izašla iz sobe, djeca su počela da se okreću, a sve je to zabilježila kamera. 80 odsto djece je gledalo okolo nakon što su ostala sama.

Kad su se istraživači vratili u prostoriju, pitali su ih da li su se okretali. A evo šta kažu rezultati na osnovu dobijenih odgovora: skoro svi dvogodišnjaci vire, a oko trećine njih laže, tvrdeći da nisu virili. Među trogodišnjacima oko dvije trećine proviruje i skoro svi lažu o tome. Malo starija djeca imaju nešto više samokontrole kako bi se oduprla provirivanju, ali su sklonija laži. Takvo ponašanje nije neobično za najmlađe, otkrivaju istraživači.

Kada djeca počinju da lažu?
Naučnici ističu da djeca počinju veoma rano sa lažima, već oko treće godine. U stvari oni tada počinju da razumiju da ne možete da “čitate” njihove misli, pa mogu da izgovore stvari koje nisu istinite, a da vi ne saznate.

Djeca najviše izgovaraju laž između četvrte i šeste godine, jer tada postaju bolji u iznošenju laži, zato što uspjevaju izraz lica i ton glasa da usklade s onim što govore a imaju veći fond reči i bolje razumjevanje u tom uzrastu.

Zdrav put do empatije
Dakle, laganje je prirodna stvar, ono je dio razvojnog procesa djeteta i predstavlja pozitivnu prekretnicu u njegovom razvoju, tvrde naučnici. Dijete treba da bude vrlo inteligentno da bi znalo razliku između onog što je istina i što nije, ali i da bi znalo kako da uvjeri nekoga u ono što govori.

Iako pojam dječje laganje zvuči kao nešto loše, istraživači u njemu vide važan dio za razvoj socijalne inteligencije i postavljanje temelja za empatiju.

– Činjenica je da laganje nije prihvatljivo ponašanje. U društvu je vrlo jasno da ne želimo da budemo okruženi osobama koje lažu, kaže doktorka Viktorija Talvar, i dodaje da je laganje u nekim slučajevima ipak poželjno. Naime, kada otkrijemo da dijete laže, to znači da je sposobno da razumije tuđu perspektivu.

Izmišljene priče i kako se nositi s njima
Pretvaranje i maštanje su važni za razvoj djeteta i dobro je podsticati tu vrstu igre. Izmišljene priče ne treba da se tretiraju kao laži, posebno za djecu mlađu od 4 godine.

Kada dijete izmišlja priču, možete odgovoriti tako što ćete reći nešto poput: “To je sjajna priča – mogli bismo da napišemo knjigu”. Ovo podstiče maštu vašeg djeteta bez odobravanja laganja.

Reakcije roditelja na dječju laž
Priznaćete da i mi odrasli, često izgovorimo po neku malu “bijelu laž”. I to je sasvim u redu, kažu psiholozi. Izbjegavanje istine, kako ne bismo povrijedili nečija osjećanja ili kako bismo izbjegli neku neprijatnu reakciju, normalno je i na određeni način prihvatiljivo.

Ali nije realno da očekujete da to razumije i vaše dijete. Ako djetetu kažete “To nije lijepo i nikada ne smiješ da lažeš”, a nakon određenog vremena ga zamolite da kaže tetki da je napravila odlične palačinke (iako su one bile veoma neukusne i tvrde), možete ga zbuniti. Najbolji način da djeca budu iskrena je da im upravo vi budete dobar primjer.

Zašto lažu djeca školskog uzrasta?
* da bi izbjegla odgovornost za svoje postupke („Nisam šutnuo loptu”, „Bila sam u drugoj učionici kada se to desilo”)
* da bi izbjegla obaveze („Nemam ništa za domaći”)
* da ne bi razočarala roditelje („Danas me učiteljica pohvalila”, iako se to nije desilo)
* da bi izbjegla kaznu („Dobio sam peticu iz matematike”, iako nije) – to je znak da preispitate svoje kazne. Sasvim je sigurno, ako bi vaše reakcije na lošu ocjenu bile primjerenije, i dijete bi vas manje lagalo.
* zbog naglih reakcija roditelja ako kažu istinu („Naravno da si dobio jedinicu kad nisi učio”,„Tako ti i treba, drugi su uvijek bolji od tebe”). Promijenite svoje rečinice u „Dešava se”, “Šteta, znam da znaš matematiku”.
* imitiraju roditelje koji su laganjem izbjegli neku kaznu ili kritiku. Upadaju u šemu laži jer osjećaju da je laganje najlakši način da se izbore sa zahtjevima roditelja, nastavnika, drugara…

Eklinika