“Nemam uzore, takmičim se sama sa sobom” Zlatna košarkašica Čađo u Banjaluku stigla sa još jednom MEDALJOM
Otac joj je uvijek bio najveća podrška...
RedakcijaKošarkašica Saša Čađo ponovo se u Banjaluku vratila sa zlatom, ovog puta osvojila je i Poljsku, te tim povodom za BLink govorila o uspjesima, porodici, podršci sa tribina i planovima za Svjetsko prvenstvo.
Nakon što je sa reprezentacijom Srbije osvojila Evropu, sa klubom “Polkwice” postala je i šampion Poljske. Priznala nam je da joj prijatelji već spominju Parizu, ali kaže da je za sada fokusirana na ono što se sprema u Australiji.
BLINK: Košarka je, na neki nači, Vaš porodični sport kojim se bave i sve Vaše sestre. Razgovarate li, ko kome daje savjete?
Saša: Košarka jeste naš porodičan sport. Volimo je od malih nogu i zajedno smo počele i da je treniramo. Ja, pošto sam već dugo u inostranstvu, volim da im dajem savjete, mada me dosta i ne slušaju. Košarka je timski sport, ali svaki igrač je različit. U suštini pratimo uspjehe jedna druge i dan danas volimo košarku na isti način kao što smo je voljele i ranije. Drago nam je što smo izabrale baš taj sport da kroz život bude uz nas i da nam pruža veliku dozu sreće.
BLINK: Otac Čedomir jedan je od najvjernijih navijača Srbije, kolika Vam je on podrška?
Saša: On je uvijek bio najveća podršкa. U posljednjih 10 godina ne vjerujem da je ijedna roditelj proveo toliko sati na tribinama kojiko moj tata. On je bukvalno kad bi god mogao dolazi na treninge, a da ne pričam o takmičenjima i zančajnijim utakmicama. Njegova podrška nam je puno značila i on je kroz naše karijere uvijek bio tu da navija sa tribina.
BLINK: Da li ste kada ste se počinjali baviti košarkom sanjali da možete osvojiti Olimpijsku medalju?
Saša: Kada sam počela da se bavim košarkom, naravno da sam razmišljala o najvećim svjetskim takmičenjima i željela sam da budem među najboljim sportistima svijeta, ali iskreno, nisam toliko daleko razmišljala. Kako su se uspjesi nizali i kada smo izborili kavalifikacije za Olimpijadu tada je sve postalo realnijе i to je još jedan dokaz da se veliki trud i rad uvijek isplate. Sanjala sam da odem na olipmijadu, ali da donesem medalju bile su male šanse, ali eto, ništa nije nemoguće. Drago mi je da mogu da kažem da imam olimpiјску medalju u svojoj karijeri.
View this post on Instagram
BLINK: Brojni trofeji su iza Vas, ali nije još sve receno. Razmisljate li potajno o Parizu ?
Saša: Vrijeme baš brzo leti i ti si uvijek fokusiran na ono ispred tebe, kao na primjer sada na to imam svjetsko prventvo u Sidneju krajem septembra, ali iskreno par mojih prijatelja mi spomene taj Pariz i pitaju me – zašto ne bi išla i u Pariz. Iskreno, bilo bi lijepo, što da ne, ali trenutno nisam fokusirana na to, nego na svjetsko prvenstvo. Tek smo izborili kavalifikacije u Beogradu, tako da čeka nas zanačjo i naporno takmičenje pred kraj ljeta.
BLINK: Vidite li se nakon završetku karijere u košarci na bilo koji način?
Saša: O završetku karijere još uvijek nisam značajnije razmišljala. Ali neminovno je, košarka ne treje vječno, kraj se bliži ali ja se i dalje super osjćam i dalje mogu da igram na visokom nivou. Ne razmišljam još o kraju karijere. Emotivna sam, ne volim rastanke, ne bih da pravim oproštaje niti razmišljam o kraju.
BLINK: Кo su bili Vaši košarkaški uzori kada ste započinjali košarkašku karijeru?
Saša: Kao mala nisam imala neke velike uzore i sportske ličnosti kojima sam se divila. Jednostavno sam voljela košarku, takmičila sam se sama sa sobom i željela da budem najbolja što mogu. Ne želim da budem niječija kopija i da imam uspjeh kao neko, želim da vidim koliko ja mogu da ostavrim. To je bio razlog zašto se toliko trudim na svakom treningu, jednostavo sam htjela da vidim šta ja kao ja mogu da uradim. Nisam se takmičili ni sa kim. Kokurencije je uvijek tu, ali ja sam se bez obzira na sve trudila da dam svoj maksimum i budem nabolja verzija sebe.
BLINK: Po čemu pamtite Vaš nastup kao članica Кošarkaške reprezentacije Srbije?
Saša: Pamtim po nevjerovatnoj energiji, divnim emocijama, sreći i po velikom broju zlatnih medalja, hvala bogu.
BLINK: Organizovan vam je doček u Banjaluci, na balkonu Gradske uprave. To je prvi put da se sportistu dočekuju na ovaj nači. Šta to znači za Vas?
Saša: Doček u Banjaluci je bilo jedno fenomenalno iskustvo. Drago mi je što je Grad odlučio da na taj način dočekuje sportiste koji naprave velike uspjehe. Mi sportisti predstavljamo naše gradove i naše zemlje u inostranstvu na najljepši mogući način, zašto onda, ako se napravi veliki uspjeh, da se ne organizuje i doček? To je divan način da se uspjeh proslavi i podijeli sa svim ljudima koji su bili podrška. Doček na balkonu u Banjaluci je bilo veliko i divno iznenađenje, sa puno lijepih emocija, dobre energije i puno sreće. Fino smo se zabavli i svima je ovo bilo jedno lijepo iskustvo.
BLINK: Kako provodite vrijeme u Banjaluci?
Saša: Narednih mjesec dana sam u Banjaluci. Posvetiću se svojoj porodici i nastaviti sa treninzima. Gledaću da što bolje i kavalitetnije iskorostim svoje vrijeme dok sam tu. Ipak, mjesec dana nije mnogo, ali mnogo mi znači što imam priliku biti sa svojom porodicom i prijateljima.
Rođena pod srećnom zvijezdom
BLINK: Malo je poznato da ste osoba koja cesto nalazi djetelinu sa 4 lista, da li smatrate da ste rođeni pod srećno zvijezdom?
Saša:Dosta ljudi mi to kaže, stvarno gdje god pogledam bacim oko vidim djetelinu da četiri lista. Smatram da sam rođena pod srećnom zvijezdom i milim da sam to naslijedila od moje bake Danice. I ona je bila takva, uvijek bi pored noge našla djetelinu sa četiri lista. Ja ih uveliko dijelim jer sreća je veća ukoliko je ima podijeliti sa kim, tako da se nadam da će moja sreća da usreći I ljude oko mene.