Predsjednica Udruženja Bozon za BLink: Popularizacija nauke je HUMANITARNI RAD ZA ČOVJEČANSTVO

Fizičar i predsjednica Udruženja Bozon Andreana Kovačević-Ćurić, skupa sa svojim kolegama, čini sve kako bi prirodne nauke u Banjaluci i šire postale što popularnije među djecom ali i odraslima.

Osim što predaje u srednjoj školi i bavi se fizikom Andreana takođe voli botaniku i uzgoj cvijeća, te skuplja razglednice. Kako duhovito kaže, još joj fale one iz Južne Amerike i sa Antarktika.

Sa Andreanom smo razgovarali o popularizaciji nauke, radu sa djecom i njenim hobijima.

Kako ste došli na ideju da u Banjaluci osnujete Udruženja Bozon koje se bavi popularizacijom prirodnih nauka?

Popularizaciju nauke radiš jer to želiš, nikako zbog para ili nekog. To je posao koji je sam po sebi posebno bogatstvo koje nikada neće propasti, kojeg inflacija neće pojesti i nikada ne dosadi. To je ljubav. To je humanitarni rad za čovječanstvo.

Godinama sam sebi obećavala da ću jednog dana biti dio neke ekipe koja je napravila udruženje i koja je počela da radi ili da ću sa nekim pokrenuti udruženje. Tokom kraja 2020. godine su mi se izdešavale neke ružne stvari koje su me podstakle da krenem dalje, malo više za svoje apetite. Kroz neke razgovore sa kolegama Nemanjom Rakićem, a kasnije i Marijanom Sedić, odlučih da stvarno želim pokrenuti udruženje. U narednih par dana su nam se pridružili Danijel Vukotić i Duško Mazalica. I sve ostalo je kao u pričama: jedne kišne, hladne januarske večeri u nekom kafiću u gradu, Mariana, kroz razgovor sa Nemanjom, je kumovala imenu Udruženja, dogovorili smo detalje i krenuli da rješavamo pravni dio.

Predajete fiziku u srednjoj školi, šta  vam predstavlja posebno zadovoljstvo kada se radi o ovom poslu ?

Iskreno, predavanja volim raditi posebno kad imam dovoljno vremena pa mogu i da ubacim razne anegdote ili iskoristim neke momente crnog humora da objasnim neke jednostavne fenomene u prirodi. Ili recimo da iskoristim predmete koji su mi pri ruci da bih objasnila lekciju koju radim, ponekad to uključuje dezodorans, list papira, svijeću, loptu, čašu vode ili flašu soka koja se tu našla,mobilni telefon, daljinski za projektor,… Međutim, najdraže mi je raditi u sklopu Naučno –istraživačke sekcije, smišljati eksperimente, raspravljati o nekim naučnim činjenicama, razmatrati neka objašnjenja neobičnih fenomena iz prirode, itd.

Kako djeci približiti nauku?

Recepta, nažalost, nema. Međutim, igra je uvijek dobar način da se upakuje nauka i da se nauči nešto novo. Zato pravimo društvene igre iz fizike i astro grupe predmeta. Učenici najbolje pamete predavanja na kojima sam uradila, po njima, nešto blesavo ili nesvakidašnje, npr. kad sam objašnjavala zakon održanja momenta impulsa pokušala sam da se zavrtim na jednoj nozi, a ruke sam prvo raširila, a onda skupila da bi uočili kako se mijenja ugaona brzina sa promjenom dužine u rukama i pri tome sam se sudarila sa štokom od vrata jer nije bilo dovoljno prostora. Svi iz tog razreda su se sjećali zakon održanja momenta impulsa, dosta njih nije znalo formulu napisati, ali su znali da objasne šta sam pokušala uraditi pa su i sami pokušavali na većem prostoru.

Koje osobine volite kod svojih učenika, a koje vam baš i nisu omiljene?

Pa to je nešto što ne ocjenjujem, hahaha…

Kao žena u svijetu nauke, da li ste se ikada susretali sa predrasudama?

Predrasuda je uvijek bilo i uvijek će, nažalost, biti.

Navedite nam neki interesantan podatak iz svijeta prirodnih nauka koji ste zadnji pročitali?

Moj poseban interes je astrofizika i astronautika, i na tom polju svaki dan se dešavaju nova otkrića. U skladu s tim prećemo na dobro poznatu energijsku kriz i zagađenje životne sredine, pa, moram Vam pomenuti ITER projekat. Ovaj projekat radi na razvoju nuklearne fuzije u želji da se komercijalizuje i koristi umjesto fizije jer time bismo se riješili nuklearnog otpada, da budem precizna – ne bismo dobijali nuklearni otpad, dobijali bismo određene teže hemijske elemente i napokon imali stvarnu “green energy”.

 Uzgajate biljke i skupljate razglednice, ispričajte nam nešto o vašim hobijima?

Ljubav prema biljkama se probudila jedno jutro dok mi je muž bio na Filipinima. Nemam mogućnost za kućnog ljubimca, jer oboje zbog posla smo puno odsustvovali, pogotovo prije pandemije. Biljke su idealno rješenje i zabavne su. Volim biljke koje cvjetaju i najdraže su mi one iz djetinjstva za koje mi je baka objašnjavala da ih ne smijem dirati jer su otrovne, npr. olijandri i sad ih imam gotovo u svim mogućim bojama, ako prezime :-). Naravno, tu su ruže, bugenvilije, hibiskus, strelicia, pelargonije,…I bilo ih je sa seznoskim biljkama preko 100 komada na balkonu i prozorima…A što se tiče razglednica, pa nemam još iz Južne Amerike i sa Antarktika.