“Budite iskreni, zbog toga je lako sve” Bojana Mutić otkrila detalje o sebi koje do sada niste znali (VIDEO)

Bojan Mutić, poznata banjalučka blogerka koja je popularnost stekla kroz blog i fejsbuk stranicu “Moda i Tako To” gdje je prati preko 200 hiljada ljudi, bila nam je u gostima i za naš portal govorila o svojim vrlinama i manama, slobodnom vremenu koje se mjeri u minutima, knjigama koje obožava da čita, stvarima koje je nerviraju…

Bojanu njeni pratioci i poznanici vole zbog bolne iskrenosti i pristupačnosti, a odgovorima na mnoga pitanja koja smo joj postavili je zaista i pokazala da, kao što je i sama rekla, gotovo da nema filtera između njenog mozga i jezika, što mi svakako smatramo vrlinom, iako se u današnje vrijeme ne cijeni dovoljno.

Šta bi pokazala nekome ko prvi put dolazi u Banjaluku?

– Zavisi koga, da malo iskomplikujem to pitanje. Ako bi to bio neko ko se žali na svoj grad, možda bih ga odvela na Klinički centar, na pedijatriju i ginekologiju, pa da s tim žaljenjem završimo. A ako bi to bio neki lijep razlog, možda u “Kazamat” na kolač od maka, ako još uvijek imaju taj kolač. U “Buk” na kiselu i negdje na ćevape. Ustvari, ja sam odličan šoping vodič, malo sam gori turistički, ja bih u šoping znala gdje bih nekoga odvela.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

– Šta je to slobodno vrijeme? Ne sjećam se kada sam zadnji put imala slobodno vrijeme, ustvari ja sam “workaholic” tipični, i kada imam slobodno vrijeme koje se mjeri u minutima, i njih volim da provedem aktivno na način da i u tom slobodnom vremenu radim nešto drugo, ali nešto što baš volim, za razliku od onoga što ne volim baš toliko.

Koja ti je omiljena knjiga?

– To je pitanje na koje bi odgovor bio predug. Volim da čitam, zaista i čitam koliko god mi vrijeme dozboljava. Ranije je to bilo baš, baš puno, u zadnje vrijeme i ne toliko. One knjige koje su mi bile najbolje prije 15 godina naravno da to nisu i danas, ali recimo da je neka konstanta Jergović, obzirom da je to jedini pisac čije knjige imam doslovce sve, na šta sam jako ponosna. Tako da, sigurno je to njegova “Dvori od oraha”, “Ruta Tannenbaum” “Srda pjeva, u sumrak, na duhove”, to su mi njegove tri omiljene knjige. “Hari Poter” obožavam, zaljubljena sam u te knjige. Svakako “Igra prijestolja”, “Gospodar prstenova”. Volim zaista naučnu fantastiku. Volim bajke, kad kažem bajke zaista mislim bajke, dječije.

More ili planina?

– More, more, more uvijek. Šta ću na planinama, šta se tamo radi?

Omiljena boja?

– Mislim da bi u ovom kontekstu bolje pitanje bilo najomraženija boja, u mom slučaju je to crvena. Crvena je najomraženija, a omiljena je ona koja nije boja, bijela.

Da se vratiš na početak svoje karijere, šta bi promijenila?

– Vjerovatno ništa, nemam blage veze. Ja u suštini sve što uradim, na mikro nivou i makro nivou, uvijek kada se vratim unazad smatram da je to pogrešno. Obzirom da je to tako, vjerovatno odgovor ništa, jer ja šta god i da odlučim da promijenim i ponovim vjerovatno bih nakon nekog vremena smatrala da je i to moglo drugačije, previše sam samokritična tako da mislim da je najbolje da bude NIŠTA.

Na čemu si najviše zahvalna?

– Svojoj sposobnosti da budem budna i radim 22 sata dnevno. Mogu da zahvalim strogim roditeljima, koji ako budu gledali ovo će prevrtati očima jer se ne pronalaze nikako u tome, ali strogim roditeljima koji su od mene napravili čeličnog vojnika koji može da izdrži puno loših stvari.

Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?

– Uh teško pitanje i težak odgovor, za koji sam se jedva pribrala. Na svijetu ne bi bilo gladne i bolesne djece.

Da li bi promijenila nešto na sebi?

– Mislite od estetskih zahvata, ili? Jao, spisak toga što bih promijenila je takođe dug, ali vjerovatno bi prva stvar bila ta neka infantilnost, pretjerana iskrenost i otvorenost, brzopleta sam, impulsivna, gotovo da nikakvog filtera nema između mog mozga i jezika, što je ozbiljan problem danas, tako da to bih promijenila možda, tu brzopletost.

Štikle ili patike?

– Patike, uvijek!

Vjeruješ li u horoskop?

– Je li vjeruje neko u horoskop danas? Ne vjerujem zaista.

Koja osobina kod ljudi te najviše nervira?

– Jaoo glupost! Glupost je najveća bolest na svijetu. Sa toliko ljudi se srećem i na svojoj stranici koju prati preko 200 hiljada ljudi, svaki dan se susrećem sa toliko karaktera, i uživo naravno, i sve je moguće nivelisati i riješiti, ali kada je neko glup, to je strašno. To je najveći problem planete Zemlje.

Šta te čini drugačijom od ostalih?

– Pa možda ono što sam nabrojala da bih promijenila kod sebe. Ta inflantilnost neka, djetinjastost, baš sam previše usplahirena oko svega. Valjda ta neka bezrazložna radost svaki dan, ja sam kao Obelix upala u neko bure bezrazložne sreće, pa me tako vesele neke gluposti, što je super stvar.

Šta si uvijek htjela učiniti, a nikada nisi?

– Ovo će zvučati kao takav kliše, ali bukvalno je tako. Ostaviti sve, sve poslati dovraga i otići u Las Vegas, biti pjevačica. Eto to.

Čega se bojiš?

– Svakog svog dana se bojim. Pritom ne mislim na vremensku odrednicu, da se bojim nečega svaki svoj dan, nego ono, genitiv, koga, čega se bojim, bojim se svakog svog dana.

Koju izreku često koristiš?

– Besposlen um đavolje igralište. U se i u svoje kljuse.

Koji savjet bi dala svakoj mladoj djevojci?

– Da što duže ostane mlada djevojka. Mislim da ne postoji savjet univerzalno primjenljiv na sve ljude. Jedina stvar koja je kod mene konstantna kroz cijeli moj život, koja se nikada nije promijenila i koja mislim da je zbog toga vrlo važna kao savjet drugim ljudima, jeste taj da budete ISKRENI. Da je to osobina zbog koje je tako lako sve. Mislim da je ta neka dosljednost, autentičnost, integritet najvažnija stvar.