Boris Malagurski: Srbi iz Srpske najsrčanije brane nacionalni interes

Boris Malagurski je srpsko-kanadski filmski producent, režiser, pisac, politički komentator, televizijski voditelj i aktivista, poznat po serijalu dokumentarnih filmova pod naslovom „Težina lanaca“.

Do sada je objavio deset dokumentarnih filmova, te uređivao i vodio televizijske emisije „Revolucija“ i „Globalno“. Od 2017. godine objavljuje video komentare o aktuelnim dešavanjima u regionu i inostranstvu na sajtu agencije „Sputnjik“. Malagurski je vlasnik produkcijske kuće „Malagurski Cinema“.

U Kanadi je završio školovanje je snimio dokumentarni film „The Canada Project“ u kome objašnjava svoj put od Subotice do severa američkog kontineta. Film je prikazan u emisiji Mire Adanje Polak na Radio Televiziji Srbije . Stekao je državljanstvo Kanade i ostao u toj zemlji sve do 2011. godine kada je odlučio da se vrati u Srbiju.

Beogradski dnevni list „Politika“ je 2010. godine Borisa Malagurskog nazvao „srpskim Majklom Murom“ jer je priznao da je koristio post-produkcijske tehnike slavnog američkog režisera.
Trenutno snima film o Republici Srpskoj i to je bio i glavni razlog da redakcija BLinka uradi intervju sa ovim mladim i uspješnim filmskim autorom.

BLINK: Odakle ideja za dokumentarac o Srpskoj, odnosno za film „Republika Srpska: Borba za slobodu“, šta te je inspirisalo da radiš film na ovu temu?

Oduvijek sam volio Republiku Srpsku i često govorim da Srbi zapadno od Drine najuspješnije i najiskrenije čuvaju svoju tradiciju, vjeru i jezik, te srčano brane svoj nacionalni interes. Iako se sudbinom našeg naroda u Republici Srpskoj bavim u nekoliko filmova iz trilogije „Težina lanaca“, smatrao sam da tematika zaslužuje zaseban dokumentarni film, a pod tom tematikom ne mislim samo na ratna zbivanja 1990-ih godina, već na cjelokupnu istoriju srpskog naroda na tim prostorima, od Kulina bana do danas. Počastvovan sam što je naš film dobio blagoslov Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija.

BLINK: Koliko će se ovaj dokumentarac razlikovati od tvojih dosadašnjih priča i da li ti je ovaj dokumentarac teže ili jednostavnije praviti u odnosu na već snimljene filmove?

Film snimam sa istim, odnosno proširenim, timom sa kojim sam radio na filmovima „Kosovo: Momenat u civilizaciji“ i „Crna Gora: Podijeljena zemlja“, te će svakako stil biti sličan tim filmovima, ali uvijek se trudimo da svaki novi film bude bolji od prethodnog. Tehnički gledano, film će biti najbolje snimljen do sada, uz spektakularne kadrove na kojima bi mogle da nam pozavide i mnoge svjetske producentske kuće. Direktor fotografije Mladen Janković i snimatelj zvuka Aleksandar Savić, koji će kasnije potpisati i montažu filma, izuzetno profesionalno rade svoj posao i čast mi je što ponovo imam priliku da sarađujem sa njima. Svi imamo vrlo zahtjevan zadatak, ali rekao bih da snimanje teče u opuštenijoj atmosferi nego, recimo, u Crnoj Gori, gdje je kompletan filmski tim uhapšen već prvog dana snimanja filma „Crna Gora: Podijeljena zemlja“.

BLINK: Šta se pokazalo kao poseban izazov?

Naporno je snimati od jutra do mraka, dan za danom, nedjelju za nedjeljom, ali je naš izvršni producent Anja Grubačić zaista odlično organizovala raspored snimanja i pripremila sve što je neophodno za snimanje, u saradnji sa scenaristom Milošem Ninkovićem, inače diplomiranim teologom koji je, svakako, najstručniji za tematiku kojom se film bavi. Bilo je još nekih izazova tokom samog snimanja, ali smo svaki problem uspjeli da riješimo i ne bih previše ulazio u detalje da ne pokvarim iznenađenja koja smo pripremili u samom filmu. Tu bih svakako pohvalio ogromnu požrtvovanost i profesionalizam našeg voditelja i naratora, briljantnog novinara Stefana Popovića, koji je pokazao nevjerovatnu motivaciju i kreativnost u predstavljanju priče publici.

BLINK: Ko su ljudi koji su pomogli film, koga bi izdvojio kao donatora ali i kao pomoć generalno? A ko te je, sa druge strane, razočarao u smislu da nije prepoznao važnost snimanja filma na temu nastanka Srpske?

Prije svega bih želio da se zahvalim našem izvršnom producentu Damjanu Gunjku koji je donirao najveću sumu za naš film i time apsolutno postao heroj ovog filma – ja ga najiskrenije tako doživljavam i neizmjerno sam mu zahvalan. Želio bih takođe da se zahvalim svim gradovima i opštinama koji su podržali film – svakako je najveća podrška stigla od Banjaluke, odnosno gradonačelnika Draška Stanivukovića, kao i od Teslića, Stanara, Dervente, Istočne Ilidže, Sokoca, Modriče, Foče, Šamca, Novog Goražda i Čajniča. Previše je pojedinaca koji su pomogli snimanje filma, kao i nesebično donirali za budžet ovog filma, da bih ih sve najbrojao, ali sam apsolutno zahvalan svima za podršku. Bez svih njih ovaj film ne bi bio moguć. S obzirom da još uvek traje prikupljanje sredstava, nadam se da će i relevantne institucije Republike Srpske podržati ovaj važan filmski projekat – ja sam poslao dopis predsjednici Republike Srpske, predsjedniku vlade Republike Srpske i Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Srpske, te se nadam pozitivnom odgovoru. Svako ko želi da donira za film može to da učini na sajtu malagurski.com/srpska.

BLINK: Ko su sagovornici u filmu, koje si već snimio i da li su neki ljudi možda odbili da budu dio filma?

Do sada smo interjvuisali proslavljenog srpskog režisera Emira Kusturicu i još nekoliko pojedinaca iz Republike Srpske, ali filmsku priču prije svega nosi Stefan Popović, koji se trudi da uspostavi vrlo lični odnos sa publikom.

BLINK: Kakva su očekivanja od filma i kako i gdje si zamislio premijeru filma?

Volio bih da svjetska premijera bude u Banjaluci, mislim da je to prigodno, ali namjeravam da prikažem film u gradovima širom Republike Srpske, Srbije, regiona, Evrope i svijeta. Sada je možda dobar trenutak da pomenem da ukoliko neki pojedinac ili udruženje želi da organizuje premijeru filma „Republika Srpska: Borba za slobodu“ u svom gradu, može da mi se obrati putem kontakt forme na vebsajtu malagurski.com. Prikazaćemo film svjetskoj javnosti, u to sam uvjeren, i probudićemo svijest.

BLINK: Kada završiš film o Srpskoj znaš li koji je naredni projekat koji ćeš raditi?

Imam nekoliko ideja, ali nisam još prelomio kojoj ću se posvetiti u narednom periodu.

BLINK: Koliko često ideš sada za Kanadu gdje si živio jedan period, a tamo si, ako ne griješimo, snimio i svoj prvi film. Kao danas doživljavaš Kanadu, pogotovo jer si rijedak primjer nekoga ko se vratio sa Zapada nazad u Srbiju?

Putujem u Kanadu svakih nekoliko godina uglavnom povodom filmskih projekcija i gajim određenu emociju prema državi u kojoj sam proveo više godina, ali nisam se nijednom pokajao što sam se preselio u Srbiju. Kanada je zaista prelijepa država sa uređenim sistemom, ali mislim da naš region ima ogroman potencijal i zaista vjerujem da možemo da stvorimo dobro organizovane države na Balkanu. Problem, po meni, leži u stavu mnogih da „ovdje ništa ne valja“ i „nikad neće biti bolje“, što odvraća ljude od toga da uopšte pokušaju da unapređuju društvo, te samo gledaju kako da „pobjegnu“ odavde. Kada bismo se više fokusirali na aktivno učešće u rješavanju problema, uspjeli bismo vrlo brzo da postavimo zdrav sistem na noge. Potrebna nam je upornost, a ne stav „nema od toga ništa“.

BLINK: Mediji su te prozvali srpskim Majklom Murom, zbog određenih tehnika i pristupu priči. Da li je Mur zaista tvoj uzor i da li si imao priliku da ga upoznaš?

Imam visoko mišljenje o Murovim filmovima, iako se ne slažem sa mnogim Murovim stavovima, i mogao bih se složiti da je Mur bio moj uzor po pitanju filmova iz trilogije „Težina lanaca“, ali filmovi o Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj imaju sasvim drugačiji stil i volio bih da vjerujem da su u tom smislu jedinstveni. Nisam imao priliku da upoznam Mura do sada, nadam se da će biti prilike u budućnosti.

BLINK: Kako vidiš medijsku scenu Srbije, ali i Srpske, da li napreduje ili nazaduje u smislu medijskih sloboda i postoje li neke anomalije koje si uočio na javnoj sceni?

Iskreno, mislim da na Balkanu generalno vlada medijski mrak, u smislu da smo toliko bombardovani ostrašćenim polu-istinama i neistinama da je vrlo teško doći do relevantnih i činjenično potkrepljenih analiza tema koje su od životnog značaja za mnoge od nas. Malo je novinara. Mislim na prave novinare, čiji jedini interes jeste javni interes. I mislim da stvari idu na gore po tom pitanju, jer algoritmi društvenih mreža promovišu neprovjerene sadržaje koji stvaraju navijačko društvo, a ljudi se mahom informišu putem društvenih mreža. Pošto navijače činjenice ne zanimaju, postajemo društvo koje više teži ka tome da bude zabavljeno nego kvalitetno informisano. A bez pravih informacija nemamo moć da oblikujemo svoju sudbinu i sudbinu naroda i države.