“Najgore je nikada ne pokušati” Zoran Matić o Banjaluci, putovanjima, muzici…

Gost novog BLink leksikona je Zoran Matić, svestrani Banjalučanin koji najviše svog slobodnog vremena troši na putovanje i pisanje. Zapravo nismo sigurni da li bismo putovanje svrstali u slobodno vrijeme jer je izgradio platformu na svom instagram profilu gdje svoja iskustva i savjete sa putovanja dijeli sa pratiocima, što je svojevrsni posao i oduzima mnogo vremena. Pored ovoga, Zoran je zaposlen na Kliničkom centru Republike Srpske. Ljubitelj je muzike i čest posjetilac koncerata i festivala.

Kroz putovanja u druge države, a posjetio ih je preko 50, u kojima je širokogrudo upijao iskustva upoznavajući druge ljude i kulture dobio je inspiraciju za pisanje svojih knjiga o čarima naše države, a do sada je napisao dvije i to “50 top lokacija Bosne i Hercegovine” i “Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu”.

Sa ovako interesantnim sagovornikom smo vrlo lako složili set pitanja sa mnogo različitih tema, dotakli smo se Banjaluke, putovanja, muzike, filma, turističkih potencijala, a vi samo treba da kliknete na video i uživate u Zoranovim putešestvijama.

Šta bi prvo pokazao u Banjaluci nekome ko dolazi prvi put u grad?

– Ko prvi put dolazi u grad obično imam jednu turu od starog do novog centra, pokazao bih mu od Kastela ili ovog novog dijea koji zovemo “Banovski centar” Banjaluke, iz razloga što postoji taj kontrast u Banjaluci između dva centralna gradska jezgra koja odudaraju od tipičnog grada koji se očekuje u Bosni i Hercegovini te mnogo pomaže ljudima da shvate kakav je grad u pitanju. Često se oduševe jer imaju potpuno druga očekivanja, a kada uradimo tu turu koja kreće na Kastelu, pa ide preko Safikade, Ferhadije do centra gdje je Hram Hrista Spasitelja, Banski dvor i Gradska uprava, ljudi dobiju sliku da su u nekom gradu u Vojvodini, Slavoniji ili u nekom gradu u centralnoj Evropi, uopšte nemaju osjećaj da je neki Balkanski grad. Ja se uvijek fasciniram njihovom reakcijom. A ako pričamo o nekim drugim stvarima, onda je to dajak, zato što je to jedini čamac na svijetu koji ide uzvodno, pa kad je neko došao u Banjaluku, neka se provoza u njemu.

Domaći ili strani Rock'n'Roll?

– Strani rok, da nije bilo stranog ne bi bilo ni domaćeg. I tu imaju neki ljudi zbog kojih shvatite zašto ste odlučili da volite Rock'n'Roll.

Destinacija koju ne želiš da posjetiš?

– Ne želim otići u Dubai. Ne ide mi uz obrve, a kamoli uz nešto drugo. Jednostavno nije moja destinacija, bilo je i poziva i opcija da odemo tamo, ali ja tu ništa lijepo osim kreveta u hotelu ne vidim.

Omiljeni evropski grad?

– Prag mi je nakon Balkana, na cijelom svijetu, poslije posjećenih 51 države, omiljeni grad. Mislim da je to grad koji ima sve za svakoga. Šta god da voliš, ima u Pragu.

Neka anegdota sa putovanja?

– Držaćemo se ovih zbog kojih se ne ide na sud. Kad smo jedne prilike bili u Parizu, ideja je bila da obiđemo Montmartre i da nađemo nekoga ko će napraviti portret mog bračnog bodigarda i mene. Razgovaramo tu sa umjetnicima i jedan čovjek je pristao da nam to napravi, pričamo na engleskom, pokušam da dogovorim sa njim da sutra dođemo jer sada nemamo vremena, u tome nas on pita odakle smo, mi mu odgovaramo da smo iz Bosne i Hercegovine, iz Banjaluke. Čovjek prebacuje na srpski, vi ćete me sigurno naći, ja sam iz Banjaluke. Dok mi pričamo, sto pored nas se nešto dešava, tjeraju se gosti sa stola, čisti se, donosi se još dva stola, staje crni kombi, izlaze dva čovjeka u odijelima i izvode nekog gospodina koji je od glave do pete obučen u plavo, sjeda pored nas i svi koji su bili tu prilaze da ga pozdrave, i ja sad pokušavam da skontam ko je gospodin bez da pitam, liči na Delona, ali nije on. Pitam ja ovog umjetnika ko je gospodin čim vidim da ga ako uvažavaju, a on mi odgovara da je to gradonačelnik Montmartra, i da je on osnovao prvi kabare koji je bio namijenjen transeksualnim i gej osobama, oni su tu izvodili svoje predstave, okupljali su se i on je to uspio da održi još s početka 50ih godina. Tako da se na Montmatru uvažavaju ljudi koji se trude da naprave nešto novo i drugačije kada je to bilo nezamislivo, i svakako je mjesto koje treba doživjeti i vidjeti.

Šta je to što te čini drugačijim od ostalih?

– Kilaža.

Omiljeni Tarantinov film?

– Pulp Fiction (Pakleni šund). Čim je neko napisao scenario za film za 24 sata u najpoznatijem coffee shop-u u Amsterdamu i uspio to da realizuje bez da promijeni bilo šta, znaš da je to savršen film.

Koju lokaciju u BiH uvijek preporučuješ?

– Nacionalni park Tjentište, zbog toga što je sublimacija prirodnih ljepota koje se nalaze tamo nevjerovatna i mislim da svijest ljudi koji žive u Evropi i na Balkanu jeste da je takvo mjesto veoma važno jer ćete tu shvatiti da mi pripadamo prirodi, a ne ona nama, te da se na taj način i trebamo odnositi prema njoj.

Koja osobina kod ljudi te nervira?

– Nije to osobina, to je stanje svijesti kod ljudi koje se pojavilo u zadnje vrijeme, nervira me nepoštovanje truda i nečijeg vremena. Mnogo toga što ne bi trebalo se podrazumijeva, i to me lično nervira.

Hrana u kojoj najviše uživaš?

– Čia sjemenke. Neka povjeruje ko hoće.

Najskuplji suvenir sa putovanja?

– Primjerak Marksove knjige “Kapital” koja je bila u ličnoj biblioteci Lava Trockog.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

– Sjedim i pišem. To me nevjerovatno opušta. Svi problemi, svakodnevna žurba, sve nestane kada sjednem u borbu čovjeka i tastature, ja to sve porodim iz sebe i potpuno se lijepo i rasterećeno osjećam poslije pisanja.

Koji ćevap je najbolji?

– Banjalučki!

Koliko imaš pređenih kilometara?

– Otprilike nekih pola miliona. Moja putavanja su prvenstveno vezana za obilazak destinacija, zemalja ali mnogo putovanja se vezivalo za odlaske na koncerte i festivale, pa sam ja podjednak broj puta bio kod sebe u Boriku i u Beču.

Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikada ne pokušati?

– Ma nikada ne pokušati. Gdje ćeš bolan spavati a razmišljati o tome jesi li mogao ili nisi. Najgore je nikada ne pokušati.

Koji su najveći turistički potencijai BiH?

– Priroda i ljudi!

Šta ti znači #sevdisanje?

– Hešteg sevdisanje je kao što i samo ime kaže, nastao iz SEVDAHA, odnosno te varijante bluza koji postoji u Bosni i Hercegovini, posebne muzike koja transmituje neke lične emocije i događaje na jedan specifičan način. Mislim da sevdah nije samo muzika nego je stanje uma, staje čovjeka nakon spoznaje nekih emocija i ljepota. Taj hešteg sevdisanje je sublimacija emocija koje ja nosim sa određenog mjesta.