POTREBNI KONKRETNIJI KORACI “Zaključavanje” cijena ne rješava probleme

Hrana je najveći problem sa kojim se suočavaju građani u BiH, ne u smislu njene nestašice, već isključivo u smislu cijena prehrambenih proizvoda, koje, uprkos pokušajima da se na neki način ograniče ili snize, i dalje imaju trend rasta, i očigledno je da njihovo “zaključavanje” neće riješiti potrošačke probleme.

Nadležni u Republici Srpskoj nedavno su zaprijetili “brutalnim” inspekcijama svima onima koji su nepotrebno digli cijene određene robe i usluga usljed podizanja minimalca, a početkom ove sedmice predložili su pekarima i da snize cijene hljeba.

Dok se čeka epilog njihovog zahtjeva, i koliko god da su hljeb i brašno važni, jasno je da priča o ovoj temi ne bi smjela da se vrti samo oko ove prehrambene namirnice, već da bi se, kako kažu sagovornici “Nezavisnih novina”, morala usmjeriti na konkretnije državne korake, i podsjećaju ne samo na akcije “Društveno odgovorni” u Srpskoj ili “Zaključane cijene” u Federaciji BiH, koje će vrijediti samo neko vrijeme, nakon čega će opet uslijediti ono – snalazi se kako ko može.

Potrošači u BiH se s pravom pitaju kako to da globalne cijene hrane nastavljaju padati (žitarice, meso), a da se to ne vidi na domaćim rafovima. Naprotiv!

Cijene gotovo svih vrsta mesa u BiH odavno su premašile ranije statistike čak i za nekoliko maraka po kilogramu (poput junetine ili piletine).

Pa i kada govorimo o hljebu, uzećemo samo da jedan kilogram (zavisno od vrste) košta oko 3,50 KM, pa čak i više. Takođe, teško je zaboraviti i cijene litre ulja koje su čak premašivale i četiri marke, dok su sada jeftinije u prosjeku za nekoliko desetina feninga. Mlijeko u trgovinama i dalje košta više od dvije KM, a pitajte samo proizvođače na selu za koliko to isto mlijeko prodaju distributerima. Slično je i sa mliječnim proizvodima poput sira i kajmaka, te jajima (koja se po komadu rijetko mogu naći jeftinija od pola marke). So je poskupjela za minimum pola KM, a više nije ista ni cijena pojedinih vrsta obične vode.

– Statistička cijena jednog bušela žita (oko 25-26 kg žita) danas iznosi 6,34 dolara, dok je u 2023. godini koštao 7,22 dolara, a u 2022. godini 9,52 dolara – pojašnjava kroz statistiku Dušan Srdić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Reakcija” iz Banjaluke, koji na ovom primjeru želi poručiti da poskupljenja pekarskih proizvoda u prethodnom periodu nisu bila opravdana.

Osvrćući se potom na kompletnu priču, on navodi da su cijene svježeg domaćeg mesa u evidentnom porastu, što dijelom znači da je afrička kuga uzela svoj danak. A kao još jedan od primjera udara na potrošačke džepove Srdić izdvaja i takozvanu šrinkflaciju, odnosno smanjene gramaže na proizvode.

– Znamo da su čokolade odavno pale sa 100 na 80 grama, čak i niže, džem takođe sa 500 grama na 385 grama. Toalet-papir je prema svjetskim statistikama poskupio za više od 35 odsto u odnosu na januar prošle godine. A statistika kaže da će potrošači prije promijeniti proizvođača nego manju ambalažu – dodao je Srdić.

Njegov kolega Marin Bago iz Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara podsjeća da je BiH tržišna ekonomija, da uvozimo gotovo 80 odsto hrane koju konzumiramo i da je ograničavanje cijena isključivo rezultat dobre volje trgovaca i ministarstava.

– Ali, to što sve poskupljuje, možemo govoriti o pasivnosti države u proteklom vremenu bez fiskalne reforme, poreske reforme, bez kvalitetnih subvencija u poljoprivredi i tržištu hrane. Jasno je da mi imamo novca jer prikupljamo iz godine u godinu sve više, ali je jasno i da je hrana problem jer jedna prosječna plaća od 1.300 KM ne može izmiriti troškove hrane za četvoročlanu obitelj – kaže Bago.

Dodaje da “zaključavanje” cijena pojedinih proizvoda neće riješiti probleme.

– Recimo, mi smo u Mostaru imali poskupljenje vode i sve ono što bismo možda uštedjeli na tim ‘zaključanim’ proizvodima potrošili smo na vodu. Još ako poskupe gorivo, struja, školarine, vrtići… Dakle, potrošačima raste iznos potrošačke korpe jer s jedne strane uštede na jednom, ali potroše na drugom – naglašava Bago.

On u daljem razgovoru za “Nezavisne” kaže i kako su povećanje minimalca u Srpskoj te proračunska davanja u FBiH isključivo populističke mjere.

– Institucijama je ovako najljepše. Svake godine se pune proračuni, obaramo rekorde, a sa druge strane nema jasnog i transparentnog povrata tog novca, u vidu subvencioniranja obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede. To je osnovni razlog nezadovoljstva potrošača – zaključio je Bago.

Kada su u pitanju ekonomske reforme, Ermin Cero, stručnjak iz Sarajeva, ističe da je rješenje u makroekonomskim mjerama, koje će podržati aktivnosti koje dodaju vrijednost i redukovanje onih koje se smatraju neefikasnim ili čak neproduktivnim, pišu Nezavisne.

– To je u BiH prekomjerna birokratija ili nepotrebna administracija – smatra Cero.