“Vjerujem u svoje ideale čak i kada drugi sumnjaju” Stanivuković o privatnom životu, muzici, prvom poljupcu, idealnoj ženi… (VIDEO)

Gost novog BLink leksikona bio je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Vjerujemo da svakodnevno dobija veliki broj pitanja na koja odgovara, ali smo mi ipak postavili neka sasvim drugačija.

U ovom BLink leksikonu saznaćete neke nove stvari o Stanivukoviću, ko je on kada nije političar, kojim idealima se vodi, šta bi on kao prvi čovjek Grada pokazao nekome ko prvi put dolazi u Banjaluku kao i ko je odgovoran za njegov stil.

Otkrio nam je na šta najviše troši novac, lomi li čaše u kafani ali i koga bi izabrao u duelu Milorad Dodik i Vlado Đajić.

Izdvojili smo nekoliko odgovor za vas, a ako želite da saznate kada je Stanivuković zadnji put plakao, ko ga inspiriše i kada se prvi put poljubio, pogledajte video ispod:

Šta biste pokazali nekome ko prvi put dolazi u Banjaluku?

– Prvo što mi pada na pamet je dajak pristanište, dajak čamac i jedna vožnja Vrbasom.

Kako biste opisali sebe u jednoj rečenici?

– Dajem uvijek svoj maksimum i cijelog sebe za sve ono što radim. Nema rezerve, uvijek do kraja.

Kada ste posljednji put krenuli u akciju bez jasnog plana u glavi?

– Uvijek negdje imam plan, ali sa velikom količinom spontanosti i susreta koje ne planirate i nekih nepredvidivih stvari koje se mogu desiti, tako da bih rekao da postoji plan, postoje želje ali uvijek slušam one “znakove pored puta”.

Koja osobina kod ljudi vas najviše nervira?

– Pa možda u ovom svijetu i poslu kojim se ja bavim sujeta. Mislim da ona poruši mnogo važnih planova, mnogo dobrih ideja i sujeta toliko nekada nadjača da pobijedi neke stvari koje bi trebale da budu iznad svih nas. Istakao bih tu osobinu koju sam najviše osjetio kod drugih, pogotovo u ovom poslu i mislim da je ključno da to svi savladamo kod nas.

Za koga navijate?

– Između čega i gdje? Rekao bih da navijam za Republiku Srpsku, navijam za svoj narod ali i jedan sam strastveni navijač za budućnost.

Šta ste oduvijek željeli učiniti, a nikada niste?

– Ma nema toga. Jednostavno, ono što želim to i učinim. Nešto mogu brže kao i svaki čovjek, a za nešto treba više vremena, ali evo do sada mi je narod i dragi Bog dao da dolazim do onih stvari koje želim i to možda čak i brže nego što se očekuje za godine koje imam. Zadovoljan sam tom dinamikom.

Čega se bojite?

– Ne plašim se inače. Vjerujem mnogo, a veća količina vjere odstranjuje mnoge strahove. Što više vjerujete, strahovi ne postoje. Kada se vjera smanjuje onda se sumnja pojačava. Kod mene je izražajna vjera, dubinska i suštinska u sve ono što radim i za mene je prosto život viši cilj.

Omiljeni film?

– Nisam dugo gledao. Još sam ostao na “Titaniku” i “Troji”, tako da je to jedino što mogu da izdvojim. Ne stignem, prosto više čitam knjige koje volim i fokusiran sam na ono što radim tako da nemam taj luksuz da često pogledam film.

Koju izreku često koristite?

– Da je sve na dohvat ruke ako se čovjek usudi. Sve je tu na dlanu ako se čovjek usudi i krene. To je najvažnije, krenuti, usuditi se, vjerovati i čak usuditi se zadati jedan cilj koji je možda čak iznad vas i prevazilazi vaše mogućnosti.

Uz koju pjesmu lomite čaše?

– Ne lomim čaše, nisam taj tip. Ima dosta pjesama koje volim, inače su tiše. Kada bi čovjek čuo ono što volim da slušam, rekao bi da sam ja mnogo tužan čovjek. Volim pjesme sa dubinskom emocijom ali to slušam više za sebe. Volim da idem na mjesta gdje više mogu da pričam sa ljudima nego mjesta na kojima će muzika nadglasati našu komunikaciju.

Ko vam je stilista?

– Majka to sa ljubavlju radi. Sada mi malo i djevojka pomaže oko toga. Nekada mi iz mog tima govore šta treba. Volim da budem ne samo u korak sa vremenom, nego nekada i korak ispred. I u poslu kojem sam uveo sam neku vrstu nove mode, da ne mora uvijek biti kravata. U politiku smo uveli i ovo sa dresovima, uveli smo i neku vrstu koreografije u ovo što radimo. Svi mi pomaže u tome ali i ja naravno sam, i opet mi je i tu važno da se ja u tome ugodno osjećam.

Kakva treba da bude vaša idealna žena?

– Kada čovjek sazrije nije više stvar idealnog, stvar je normalnog i jednostavnog. Mislim da i u ženi, ali i u svakome, čak i samom sebi, ono što je Ivo Andrić rekao potrebno je “uzdići se do jednostavnosti”. Meni je najvažnije da me neko razumije u onome što ja radim i onome što ja jesam. Ako nemate to pored sebe, osobu koja vas razumije, koja je jednostavna pored vas, sve ostalo je džaba. Kada čovjek sazrije, odustaje od tog nekog ideala i savršenstva, živimo normalan život i samo želimo nešto što je normalno i jednostavno. Nekada život zna biti suviše komplikovan, nemojte da ga mi dodatno zakomplikujemo. Savršena žena je ona koja je svjesna svih okolnosti u kojima jesmo i da se međusobno nadopunjujemo.

Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?

– Da svako od nas shvati koliko je važan i koliko utiče na sve oko nas. To je i za našu želju ali i za cijeli svijet. Svaka jedinka utiče na mnogo drugih jedinki i svi mi mijenjamo svijet. Svi utičemo na svijet, na naše društvo i sve oko nas. E onda imate polovinu čovječanstva i polovinu ljudi u našem društvu i narodi koji kažu da nisu bitni ali ne svi smo važni. I volio bih da imam tu moć da svakom čovjeku kažem koliko je bitan i koliko je njegova uloga presudna i da nema velikih i malih ljudi. Treba da shvatimo da smo svi prolazni, da smo trag u vremenu i da se život mjeri onim što ostaviš iza sebe.

Koje je najvažnije obećanje koje ste sebi dali?

-Da vjerujem u svoje ideale čak i onda kada drugi sumnjaju. Da više u životu vrijedi reći “da, pogriješio sam” nego varati ili bilo šta drugo. I bitno je zadržati svoju autentičnost, možda sam najviše vođen tim idealnom i tom mišlju da čovjek ostane autentičan, to sam što sam. Nekom se više dopadam, nekome manje, svima ne mogu. I mislim da i ovim poslom kojim se bavim, imam tu svoju autentičnost. To je moja energija i živim za to. Neko me zna upitati zašto ne putujem više, zašto ne idem negdje sa svim ovim što imam, ali moje srce kuca da radim ovo što radim i to je moja autentičnost. I obećao sam sebi “ostaću ono što jesam”.

Da li je istina da imate sastanke kasno naveče i da ponekad radite čitavu noć?

– Ima jedna anegdota, bila je kampanja, mislim 2018. godine, mada svaka kampanja je takva, ja vidim da nešto ne ide kako treba i zakažem sastanak u jedan, dva ujutru a onda smo nekada kada plakate lijepimo, sastanak pravimo u tri ujutru. Moji saradnici su navikli na taj ritam i normalno im je dan komuniciramo u pola dana i pola noći i dosta su posvećeni. Valjda je tako da kako čovjek zrači tako i privlači i mogu reći da sam takve saradnike privukao. One koji ne štede sebe, ne žali ni svoje vrijeme, koji su posvećeni i mene samog motivišu. Nekada mi u dva ujutru napišu poruku šta sutra treba, nekada u šest ujutru mijenjamo plan. Ja sve radim rame uz rame s njima, i od vrata do vrata, i plakate i letke. Jer onaj ko je prvi treba da radi najviše. Kada bi oni vidjeli da ja ne radim,  vidjeli bi da foliram i izgubili bismo tu energiju. To je tajna našeg uspjeha, u svako doba smo aktivni, kao policija, hitna i vatrogasci. Tako bih rekao da je i moj tim 24 sata spreman i zato su sve pobjede i iza ali i tek ispred nas.