“Po prirodi sam takav da ne volim statičnost” David Jojić o muzici, Banjaluci, alternativnoj sceni u gradu… (VIDEO)

Gost novog BLink leksikona je pjevač banjalučkog benda “Charna” i novinar David Jojić. Sa njim smo razgovarali o Banjaluci, muzici, umjetnicima koje voli ali i o nepostojanju prostora za alternativnu kulturnu scenu u gradu.

Ispričao nam je svoj muzički put i to kako je bez prethodnog muzičkog iskustva, prije deset godina, postao član benda koji i nakon svih tih godina uspješno stvara i nastupa na festivalima i lokalima u Bosni i Hercegovini i regionu.

Sa muzičarima je najljepše o muzici, tako da smo od Davida saznali koji su mu omiljeni koncerti, koju pjesma mu prva padne na pamet za pjevanje ali i sa kim bi kao novinar od muzičara uradio intervju.

Odgovori na sva pitanja su veoma interesantni, što možete da pogledate u videu:Pored

Šta bi prvo pokazao u Banjaluci nekome ko dolazi prvi put u grad?

-Nekako to uvijek starta od Trga Krajine, znate ono staro “nađemo se kod krivog sata”, to bi bio centar pa onda druge lokacije, Kastel, Gospodska, muzeji, biblioteke i kafane.

Omiljeni lokal u gradu?

-Najviše vremena provodim u “Rok kafeu” ali ne smijem zanemariti locale poput “Krajišnika”, kod preminule baba Ruže, “Molosa”, “Tihih noći”, to su kultna mjesta. Mjesta u kojima sam ja odrastao.

Da nam u ovom trenutku moraš otpjevati jednu pjesmu, koja bi to bila?

Ritam Nereda – deset godina. Mnogo volim taj bend i poruke koje šalju kroz svoje pjesme, pronalazim se u tome i moj bend teži u tom pravcu.

Najbolji koncert na kojem si bio?

-Teško pitanje. Češće sam na samim festivalima, što poslovno što privatno, nego na nekom samostalnom koncertu. Teško mi je izdvojiti jedan. Deep Purple mi je bila želja da vidim dugi niz godina, pogledao sam. Manu Chao, Apokaliptika. Domaće izvođače sam sve slušao.

Da možeš izabrati bilo koju osobu da radiš sa njom intervju, ko bi to bio?

-Zakk Wylde iz benda Black Label Society. Kratak i jasan odgovor.

Šta te pokreće u životu?

-Ne znam gdje pronalazim volju i snagu. Po prirodi sam takav da mrzim statičnost i stajanje na jednom mjestu. Kada dođe godišnji odmor a ne iskoristim ga produktivno, osjećam se kao da ne postojim. Ima jedna super izreka koju je govorio jedan moj prijatelj, koji nažalost nije više među nama, a glasi: “Ako cijeli dan radim nešto i odem na pivo, osjećam se kao čovjek, a ako cijeli dan ležim i odem na pivo, osjećam se kao klošar.”

Kako provodiš slobodno vrijeme?

-Uvijek nađem neku zanimaciju pod uslovom da to ne bude čisto neki hobi. Trenutno sam u “baušteliskim” poslovima, pored novinarstva i muzike.

Kako pripremaš glas pred nastup?

-Četiri piva, dva gorka.

Da ti neko pruži priliku da se zauvijek odseliš u drugu zemlju, gdje bi otišao i zašto?

-Nigdje. Pokušao sam, bio sam, proveo sam dvije godine u zapadnoj Evropi i to nije bilo za mene. Vratio sam se nazad i bolje mi je ovdje.

Šta nedostaje Banjaluci?

-Mnogo više lokacija za alternativnu kulturnu scenu. U ranijim godinama smo imali takva mjesta i onda se tiho, prećutno jedno po jedno mjesto gasilo, tako da više samih domova, koncertnih sala ili prostora za mlade alternativne bendove nema.

Gdje vidiš Davida za pet godina?

-Nadam se kao ostvarenog porodičnog čovjeka ali i dalje u ovom poslu.

Koja ti je omiljena knjiga?

-Vodim se po tome da ono što posljednje čitam mi je kao omiljeno, a to je bilo “Umjetnost ratovanja”. Ta knjiga mi je bila zanimljiva.

Kako je izgledao tvoj muzički put?

-Sigurno neće biti kao “našli smo se u biblioteci”. Našli smo se u kafani i vodili se onim da sve ideje zvuče super nakon nekoliko piva i narednog dana kada smo svi došli sebi i dalje je ideja zvučala super. Pokušali smo, u tom trenutku je bend brojao četiri člana od kojih su trojica imali muzičko iskustvo, ja sam došao onako, biciklom, i upalilo je. Postojimo već 10 godina.

Gdje se u Banjaluci može čuti dobra svirka?

-To je ono što sam maloprije spomenuo, prostora kao prostora nedostaje, sve se svodi na neki entuzijazam. Pravih organizatora za domaće bendove nešto pretjerano ni nema. Bendovi se sami između sebe organizuju, ako neko priprema novi materijal, singl, album, bilo šta, uglavnom ide od lokala do lokala i traže prostor gdje bi to mogli predstaviti pa pozovu ostale prijatelje iz drugih bendova da budu podrška.