Ovo je pismo Željke Cvijanović upućeno UN-u

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović uputila je pismo Stalnoj misiji Malte pri Ujedinjenim nacijama i ambasadoru Vanesi Frejzer, zemlji koja predsjedava Savjetom bezbjednosti UN tokom aprila.

U pismu je obrazložila trenutne političke prilike u BiH, a nakon što je najavljeno razmatranje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. U pismu je zamolila da se organizuje hitan sastanak odnosno, sjednica Savjeta bezbjednosti UN, na kojem bi, kako je istakla, objektivno bila sagledana politička i bezbjednosna situacija u BiH te nađena rješenja za bar neka od pitanja kojima je ova zemlja opterećena.

Ona je, između ostalog, navela da Predsjedništvo BiH, koje sačinjavaju tri člana, nikada nije razmatralo pitanje navedenog nacrta rezolucije, njegove izrade ili iniciranja njegovog usvajanja i nikada po ovom pitanju nije zauzelo zvaničan stav, niti usvojilo bilo kakvu formalnu odluku, prenosi Glas Srpske.

Pismo srpskog člana Predsjedništva BiH Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija prenosimo u cjelosti:

„Poštovana ekselencijo,

Uvažavajući poziciju Vaše cijenjene zemlje kao predsjedavajuće Savjetom bezbjednosti tokom aprila 2024. godine, obraćam Vam se u svojstvu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) iz Republike Srpske u namjeri da Vam ukažem na neke od ključnih izazova sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava posebno posljednjih nekoliko godina, a koji ozbiljno dovode u pitanje ne samo njeno funkcionisanje, već i održivost.

Da Vas podsjetim, postojeća BiH uspostavljena je Opštim okvirnim sporazumom za mir koji je 21. novembra 1995. parafiran u Dejtonu, a 14. decembra 1995. godine potpisan u Parizu.

Značaj Opšteg okvirnog, odnosno, tzv. Dejtonskog sporazuma, ogledao se ne samo u činjenici da je njim okončan stravičan troipogodišnji građanski rat na ovim prostorima, već i u tome što je njim uspostavljen politički sistem u BiH u okviru kojeg su predviđeni odgovarajući demokratski, odnosno konsocijativni mehanizmi kojima se obezbjeđuje ravnopravno učešće u političkim procesima i zaštita ustavnog položaja njena sva tri konstitutivna naroda – Srba, Hrvata i Bošnjaka.

U formi Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma utvrđen je Ustav BiH kojim je ona definisana kao decentralizovana država sačinjena od dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH, sa preciznom podjelom ovlaštenja između različitih nivoa vlasti te, u skladu sa članom III Ustava, identifikacijom nadležnosti institucija BiH samo po šest pitanja – spoljne politike, spoljne trgovinske politike, carinske politike, finansiranja institucija i spoljnih obaveza BiH te politike u oblasti viza, azila i migracija.

Međutim, gotovo od njenog koncipiranja, dejtonska ustavna struktura izložena je oštrim devijacijama primarno pod uticajem inostranog faktora i dijela političkih faktora u samoj BiH, pri čemu je neodrživo pravno nasilje, koje za cilj ima pretvaranje BiH u centralizovanu i građansku državu, posebno aktuelno posljednjih nekoliko godina.

Uvažena ekselencijo,

U skladu sa Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, predviđena je funkcija Visokog predstavnika za BiH, čiji bi osnovni zadatak trebao biti nadgledanje sprovođenja civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma te pružanje podrške domaćim političkim akterima u procesima rješavanja otvorenih pitanja.

Takođe, u skladu sa navedenim Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, za izbor Visokog predstavnika neophodna je verifikacija posredstvom odgovarajuće rezolucije Savjeta bezbjednosti OUN.

Međutim, lice koje se trenutno, očigledno lažno, predstavlja kao Visoki predstavnik za BiH takav oblik verifikacije od strane Savjeta bezbjednosti OUN nikada nije dobilo te je očigledno riječ o protivpravnom djelovanju lica kojeg podržava samo jedna manja grupa zemalja i koje svoju navodnu poziciju Visokog predstavnika bazira na argumentu sile.

I ne samo to, potpuno u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i njegovim ovlaštenjima iz Aneksa 10, lice koje se lažno predstavlja kao Visoki predstavnik za BiH preuzelo je funkciju demokratski izabranih institucija u BiH i svoju samovolju bespravno nastoji predstaviti kao legislativni instrument, zadirući u brojne veoma značajne i osjetljive oblasti, od krivičnopravne materije do izbornog zakonodavstva.

Neizabrani, nelegalni i nelegitimni stranac je zapanjujućim intervencijama u krivično zakonodavstvo bilo kakvo osporavanje njegove volje identifikovao kao krivično djelo, nastojeći na taj način da kazni „neposlušnike“, odnosno da svojoj volji u potpunosti potčini demokratski izabrane predstavnike i institucije ove zemlje.

Drugi bitan momenat kroz koji se reflektuje ugroženost dejtonskog ustavnog aranžmana, ogleda se u statusu i djelovanju Ustavnog suda BiH koji, umjesto da vrši svoju funkciju zaštitnika ustavnog poretka te načela ustavnosti i zakonitosti, posljednjih godina se manifestuje kao „produžena ruka“, odnosno instrument u rukama Visokog predstavnika i onih koji se tako neosnovano predstavljaju.

Prema članu VI Ustava BiH, Ustavni sud sačinjavaju devet sudija, od kojih dvoje sudija dolaze iz Republike Srpske, četvoro iz Federacije BiH, dok su troje sudija stranci i njih, uz konsultacije sa Predsjedništvom BiH, imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.

Takođe, iako je članom VI Ustava BiH predviđeno da Parlamentarna skupština BiH, nakon isteka mandata prvoimenovanih sudija Ustavnog suda, zakonskim putem definiše drugačiji način imenovanja sudija koje originalno imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, bez obzira na brojne inicijative u tom pravcu, to se nikada nije desilo iz prostog razloga što je „glasački mehanizam“ u okviru Ustavnog suda, kojeg sačinjavaju bošnjačke i sudije stranci, godinama služio u svrhu direktne rekonfiguracije ustavne strukture BiH, naravno, na štetu pozicije i nadležnosti entiteta, a pogotovo Republike Srpske.

U svakom slučaju, djelovanje neizabranog, nelegalnog i nelegitimnog stranca koji se lažno predstavlja kao Visoki predstavnik, kao i djelovanje Ustavnog suda sa troje stranih sudija, te koji je isključivo u funkciji održavanja „protektorata“ i politike sile, ne samo da ne idu u prilog evropskom putu BiH, već ozbiljno narušavaju prerogative BiH i kao članice OUN.

Poštovana ekselencijo,

Želim da Vam skrenem pažnju i na određene zloupotrebe u oblasti spoljne politike, posebno u kontekstu pitanja o kojima će raspravljati najvažnija tijela OUN u narednom periodu, uključujući i tzv.

Nacrt rezolucije o međunarodnom danu razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici, a koji će se naći pred Generalnom skupštinom OUN 2. maja 2024. godine.

U skladu sa članom V3. Ustava BiH, isključivo i jedino je Predsjedništvo BiH nadležno za vođenje spoljne politike zemlje.

Međutim, Predsjedništvo BiH, koje sačinjavaju tri člana – dva koja se biraju u Federaciji BiH i jedan koji se bira u Republici Srpskoj, nikada nije razmatralo pitanje navedenog nacrta rezolucije, njegove izrade ili iniciranja njegovog usvajanja i nikada po ovom pitanju nije zauzelo zvaničan stav, niti usvojilo bilo kakvu formalnu odluku.

Drugim riječima, iako se kao nominalni predlagači Nacrta rezolucije manifestuju SR Njemačka i Ruanda, uz podršku grupe zemalja, djelovanje Stalne misije BiH pri OUN na izradi nacrta akta, predstavljanju njegovog sadržaja i lobiranju za njegovo usvajanje, predstavlja nelegalan čin i manifestaciju volje samo jednog naroda u BiH.

Kako je riječ o flagrantnom kršenju ne samo propisane procedure utvrđivanja i vođenja spoljne politike, već i zakona u BiH, obavještavam Vas da će odgovorni za ovakvo postupanje ispred BiH, uključujući i šefa Stalne misije BiH pri OUN, biti predmet krivičnog postupka pred nadležnim organima u zemlji, a i želim da vas obavijestim da sam pokrenula u Predsjedništvu BiH i proceduru za njegov opoziv.

Uvažena Ekselencijo,

Duboko sam uvjerena da se BiH može kretati naprijed samo uz striktno poštovanje ustavnih rješenja te da za njenu, nadamo se, evropsku budućnost mogu biti odgovorne njene demokratski izabrane institucije.

Grubo kršenje dejtonskog ustavnog aranžmana koje počiva isključivo na autoritetu sile te povlađivanje samo jednom od tri naroda u BiH, vodi ka daljim podjelama i neposredno ugrožava dalje postojanje zemlje.

U skladu sa navedenim, najljubaznije Vas molim da organizujete hitan sastanak (sjednicu) Savjeta bezbjednosti OUN na kojem bi objektivno bila sagledana politička i bezbjednosna situacija u BiH te iznađena bar rješenja za bar neka od pitanja kojima je ova zemlja opterećena.

Molim Vas, Vaša ekselencijo, primite izraze mog najdubljeg poštovanja.“