“PLANETI NEDOSTAJE NJEŽNOSTI VIŠE OD ČISTOG VAZDUHA” Brankica Raković o svom životu, kćerki Loli, ljubavi…

Gost novog BLink leksikona je vlasnica agencije za digitalni marketing i urednica Lola magazina, Brankica Raković.

To je Brankica formalno.

Neformalno je Lolina mama i osoba koja svojom energijom i snagom inspiriše mnoge žene, kako kod nas tako i u regionu. Ona je osoba koja je kroz život prošla kroz mnoge nedaće i iz svega izašla kao pobjednik, a u razgovoru je otkrila da je najviše ponosna na to što je ostala živa.

Otkrila nam je da kada bi je prijatelji opisivali, rekli bi da je vrlo dimanična osoba, brzopleta, ne zna s parama, vrlo empatična, emotivna i da brzo priča.

Uvijek nasmijana i raspoložena, Brankica nam je odogovorima na pitanja dopustila da je malo bolje upoznamo. Saznali smo da je njen prvi posao bio u cvjećari, da želi da posjeti Njujork ali i to da joj je njena omiljena osobina to što njen mozak u svemu vidi priliku.

Pričali smo i o njenoj kćerki Loli, prijateljima ali i o osobama koje ne želi da ima u okruženju.

Za vas smo izdvojili nekoliko odgovora, ostatak pogledajte u videu ispod:

Šta bi u Banjaluci pokazala nekome ko prvi put dolazi u grad?

– Ono na šta sam ja najviše ponosna kao nerođena Banjalučanka jeste zelenilo. Mislim da je jako malo gradova koji imaju tu vrstu zelenih površina, provezla bih ih kroz grad u ovom novom oldtajmeru za turistički obilazak i napravila bih turu da vide koliko je ovo lijep i čist grad.

Nismo mi svjesni koliko je Banjaluka i zelena i čista jer je upoređujemo sa nekim manjim mjestima.

Šta je za tebe ljubav?

– Za mene je ljubav prije svega razumijevanje i prihvatanje osobe onakva kakva je, ako pričamo o partnerskim odnosima. Kada pričamo o ljubavi uopšteno, sve se svodi opet na to da te neko prihvati onako kakva stvarno jesi, bez potrebe da te mijenja.

Šta je bio tvoj prvi posao?

– Ja sam bila cvjećarka. Radila sam u cvjećari za dvije stotine konvertibilnih maraka, otprilike dvanaest sati dnevno i priznajem da sam uživala u tome. Poptuno je nevjerovatno šta vi sve spakujete u jedan buket. Imala sam osamnaest godina i sa velikom radošću se sjećam tih godinu dana rada.

Koja ti je omiljena knjiga?

– U mom stanu više mjesta zauzimaju knjige nego cipele i haljine, onda možete pretpostaviti koliko ih čitam. Jako je teško izdvojiti jednu. Ako bih morala da biram pisca, neka to bude Meša Selimović. On je uveliko mijenjao način na koji ja razmišljam. Teško mi je da izdvojim jednu knjigu jer mi se to stalno mijenja.

U posljednje vrijeme sve knjige Lorenca Maronea su stvarno uticale na mene.

Bez čega ne možeš u životu?

– Bez Lole.

Koju Lolinu rečenicu ćeš uvijek pamtiti?

– “Može se to i mnogo nježnije reći.”

Lola je zaista jedan genijalni izvor fenomenalnih rečenica i stvarno sam ponosna na nju. Ima tu dosta i do načina na koji je odgajana, ona je vrlo bistra djevojčica koja vrlo jednostavno povezuje stvari u rečenice.

Ta rečenica se odnosi na neki konflikt koji smo nas dvije imale. Svađale smo se cijeli dan in a kraju dana je ona došla da se izvini i da kaže da nije bila u pravu, pogledala me je jer sam ja nekoliko puta u toku dana galamila i rekla: “Sve se to moglo i nježnije reći”.

Sada ja uhvatim sebe da isto to govorim drugim ljudima.

Vjeruješ li u karmu?

– Vjerujem. Toliko puta se pokazalo kao vrlo ispravno. Ja stvari koje radim, sad akd ih radim, neka mala, sitna dobra djela, radim zato što vjerujem da će karma mom djetetu da vrati sve te dobre stvari. Ne mora meni. Postoji neko mjerenje u kosmosu koje na kraju tu dobru energiju koju si nakupio da onome koga najviše voliš. Tako da, biram da vjerujem.

Na šta si najviše ponosna?

– Što sam ostala živa. Bliži se ta 4. godišnjica od kako sam izašla iz bolnice, a mislili su da neću izaći i kada me to pitaju, toliko mi je lako da odgovorim da sam na to ponosna jer smatram da potcjenjujemo to što imamo privilegiju da se svako jutro probudimo, jer to je stvarno ogroman dar.

Hodamo nesvjesni ovim ulicama koliko je život ustvari jedna prelijepa stvar.

Koji savjet bi dala svim djevojkama?

– Ja bih svim ljudima na svijetu dala savjet da više vjeruju u sebe, jer sve što se trenutno dešava oko nas i brzina kojom mi živimo, nevjerovatno utiče na manjak samopouzdanja, na konstantno poređenje sa nekim izmišljenim i isfilterisanim likovima.

Ne gledamo sebe da bismo vidjeli nešto dobro, nego konstantno tražimo nešto za popravljanje. Ja bih stvarno voljela da svi živimo u okruženju gdje se više volimo, gdje češće jedna drugoj, primarno mi žene, govorimo jedna drugoj da smo sposobne, lijepe, pametne…

Gdje smo jedni drugima podrška a ne kamen spoticanja. Vjera u sebe i vjera u ljude oko sebe sigurno će spasiti ovu planet, jer ono što joj trenutno nedostaje više od čistog vazduha je nježnost.