“Poslu pristupam sa lakoćom i otvoreno” Glumac Željko Erkić o uspjesima, ulogama i uspomenama iz djetinjstva (VIDEO)

U novom BLink Leksikonu ugostili smo Željka Erkića jednog od najangažovanijih glumaca Narodnog Pozorišta RS. Podjednako dobro se snalazi u gotovo svim žanrovima kako u predstavama, tako i na filmskom platnu i televizijskim serijama.

Dobitnik je brojnih nagrada a nama je otkrio da mu je omiljeni glumac Marlon Brando, da kolegama lovi greške i dobre momente ali i da je previše strog prema sebi.

Omiljena lokacija u Banjaluci?

– Omiljena lokacija mi je u Kralja Petra I Karađorđevića 78, to je adresa Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Šta je to što te čini drugačijim od ostalih?

– Pa ne znam, ja ne volim da se ističem u smislu da to bude neka gordost, da sam ja nešto poseban. Volim da budem kao i svi obični ljudi. Možda mene ističe u mom poslu nešto drugačije od kolega, stil glume a ovako kao čovjeka volim da kažem da sam običan građanin.

Pozorište ili TV?

– I jedno i drugo. Više pozorište zato što sam tu svoj na svome a televizija u smislu igranog TV programa, serija i filmova. Za moju kilometražu, u odnosu na pozorište toga mi malo fali.

Da li si strog prema sebi?

– Prema sebi jesam. Možda čak i previše, pogotovo u poslu. Stalno se pitam da li je to dobro. Skoro smo u Novom Sadu snimali film i bio je dobar jedan tejk koji je prekinuo zvuk automobila.  Morali smo ponovo snimiti i reditelj je rekao da je sve to super ali da je bilo bolje prošli put i onda sam ga ja cimao da ponovimo to opet ali nikada nije moglo da dođe do one prve linije. Možda sam malo i previše strog.

Omiljeni glumac?

– Kao klinac sam imao idole, sada ne znam. Danas su mi to moje kolege i gledam ih kroz profesiju, kroz rad koji rade. Toliko zadirem u detalje dok ih gledam u filmovima da mi više ne mogu biti omiljeni jer mi to radimo, lovimo jedni drugima greške i dobre momente ali mogu samo da ostanem pri tome da mi je u djetinjstvu omiljeni glumac bio Marlon Brando, bio i ostao.

Koja osobina kod ljudi te nervira?

– Možda ih ima više ali prva koja mi pada na pamet je nehigijena. To ne mogu da oprostim nikome.

Komedija ili drama?

– I jedno i drugo. Snalazim se dobro i u jednom i u drugom. Komedija je zabavnija i ako se pogodi dobra ekipa sa kojom se sarađuje to baš zna da bude zabavno.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

– Slobodno vrijeme provodim tako što ne radim ništa. Većinom gledam filmove, serije, čitam knjige. Ljeti je to kupanje na rijci, bazenu, moru i tako.

Srpska ili turska serija?

– Pa srpska. U turskoj sam jednom bio mada ima nekih naznaka da ih bude još ali vidjećemo. Srpski mi je maternji jezik tako da mi je to na prvom mjestu.

Šta smatraš svojim najvećim uspjehom do sada?

– U privatnom životu mi je najvećim uspjeh sin Matej i jedan srećan i divan brak sa mojom suprugom. U karijeri ne znam gdje je kraj i šta je uspjeh. Tu uvijek može još, čak i oni koji su desegli sve granice, ako su pravi umjetnici gledaju da to pomjere i da to ide dalje.

Šta si uvijek želio učiniti, a nikada nisi?

– Imao sam jednu priliku da ostanem u Americi i da sam tada ostao tamo možda bi moja karijera otišla u nekom drugom pravcu ili bi bila veća a možda je ne bi bilo nikako. Ali mislim da sve za sada ide svojim tokom.

Najdraža uloga?

– Hasan iz predstave “Derviš i smrt”.

Najzahtjevnija uloga?

– Imao sam jednu zahtjevnu ulogu ali sada ne mogu tačno da odlučim da li je bila zahtjevnija uloga ili je cijeli proces bio naporan. Radili smo predstavu “Viktor ili djeca na vlasti” i tu sam igrao glavnu ulogu, Šarla oca od Viktora i sve to je bilo onako malo naporno i reditelj je svašta nešto tražio, na kraju smo mi to napravili i bilo je dobro ali se nije proslavilo. Bilo je još uloga koje su bile zahtjevne ali sam ih ja nekako sa lakoćom iznio a u tome je suština da poslu pristupiš sa lakoćom i otvoreno, onda se to češće nagradi nego nešto što je naporno.

Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?

– Gore je nikada ne pokušati. Moraš pokušati. Neuspjeh može da te ojača ako imaš volju da ponovo pokušaš a jednom će doći ta nagrada, posložiće se u svemiru nešto za tebe da dobiješ to što želiš.

Najsrećnija uspomena iz djetinjstva?

– Bilo je mnogo nestašluka ali najradije se sjećam kada smo ukrali neku kokošku misleći da čemo je spremiti za ručak. Uhvatili smo je ali je nismo zaklali jer niko nije smio tako da nam je propao taj plan. Bilo je još mnogo nestašluka zbog kojih smo bili grđeni od roditelja ali ovog događaja se rado i sa osmjehom sjećam.

Da se vratiš na početak karijere, šta bi promijenio?

– Što se tiče karijere, ja tu ne bih ništa mijenjao. Ja sam glumu želio oduvijek ali na početku nisam imao hrabrosti. Amerika mi se desila na početku karijere ali više hrabrosti mi je trebalo na početku karijere i da sam otišao na prijemni tri godine ranije.

Čega se bojiš?

– Moja pokojna majka mi je govorila da ti Bog da zdravlja i da te mimoiđu budale. Tako da se bojim loših ljudi, loše energije i onog lošeg što može da te zadesi ni krivog ni dužnog i da ne budem na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Koju izreku često koristiš?

– Strpljen spašen. Vrlo je bitno biti strpljen u mom poslu i čekati svoj trenutak, biti spreman, to je sve što bi rekao Šekspir.

Da li si lud, zbunjen ili normalan?

– Ima jedna priča o tome šta znači glumac, kao skraćenica Glup, Lud, Umišljen, Maštovit, Arogantan, Cinik. Tako da smo sve od toga pomalo i ludi i zbunjeni i normalni.