Šta nam Dragan Bjelogrlić poručuje svojim najnovijim filmskim remek djelom? (VIDEO)

Svaki novi film legendarnog jugoslovenskog i srpskog glumca, a već dugi niz i režisera, diže ljestvicu kvaliteta njegovih filmova na novi nivo, do sada nezamisliv za srpsku kinematografiju.

Uprkos očiglednim sputavanjima od strane filmskih institucija u Srbiji koje bi trebale da cijene ovakvog jednog sineastu, Bjelogrlić sam gradi svoj put i samouvjereno ide ka “panteonu” filmskih besmrtnika evropske kinematografije.

Iako se teško odlučiti šta je njegovo najbolje djelo, “Čuvari formule” ostavljaju utisak filma koji je možda i najzreliji, emotivno snažan, ali i vizuelno savršen. Sam Bjelogrlić je rekao da je ovo film koji je za njega bilo najteže da ga napravi. Na njemu je radio nekoliko godina a želio je da svijetu prikaže događaje koji su promijenili savremenu medicinu i spasili mnoge živote u budućnosti. Paradoksalno, svemu tome je prethodila nuklearna katastrofa u Vinči, u tadašnjoj SFRJ, a pod pritiscima vladara tadašnje države, ponajviše Aleksandra Leke Rankovića, potpredsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije i šefa obavještajne službe ove zemlje.

Upravo je ovu ulogu, iako malu ali jednako tako efektnu, odigrao sam Bjelogrlić.

Film je u utorak naveče premijerno prikazan i u Banjaluci, tačnije u “Cineplexxu Palas”, i tom prilikom Bjelogrlić je zajedno sa glumačkom ekipom razgovarao sa novinarima.

Film prati nuklearnu nesreću u Vinči 1958. godine, kada u jeku hladnoratovske krize grupa naučnika iz Jugoslavije radi na tajnom projektu izrade atomske bombe.

Sticajem nepredviđenih okolnosti naučnici bivaju izloženi smrtonosnoj dozi zračenja, zbog čega ih jugoslovenska tajna policija odvodi na liječenje u kliniku “Kiri” u Parizu. Tu će doktorski tim na čelu sa profesorom Žoržom Mateom, kao i “obični” ljudi iz Francuske, dati nadljudske napore i pokazati veliku humanost kako bi naučnici došli do ozdravljenja. Ovaj slučaj u istoriji medicine ostao je zabilježen kao prvi slučaj uspješnog presađivanja koštane srži, ali su tajne policije dvije zemlje zataškale slučaj, tako da je ova priča, kolokvijalno rečeno, prošla ispod radara.

Film je rađen po romanu doktora Gorana Milašinovića “Slučaj Vinča”, koji je objavljen 2017. godine. Po sopstvenom priznanju nakon čitanja knjige koje je trajalo jednu noć Dragan Bjelogrlić je odmah znao da će od ove priče napraviti film.

Scenario su po romanu, osim Bjelogrlića, pisali Vuk Ršumović i Ognjen Sviličić, a najvažnije uloge u filmu igraju Radivoje Bukvić, Aleksis Manenti, Lionel Abelanski, Žeremi Lahert, Olivijer Bartelemi, Ane Sara, Ognjen Mićović, Jovan Jovanović, Alisa Radaković i Predrag Miki Manojlović.

– Nismo se u toku snimanja opterećivali mnogo činjenicama i stvarnim događajima. Naravno, sve glavne činjenice su u filmu ispoštovane, tako da smo pratili ono što se zaista desilo. Međutim, mnogo veći posao je bio kako uklopiti toliki broj likova i odnose među njima, a opet tu je nekoliko slojeva priče i žanrova. Tu je i drama i melodrama i triler. Ovo je sigurno najteži posao za mene kao reditelja, jer film je klaustrofobičan, dešava se u bolnici uglavnom, u jednom uzanom prostoru. Obiluje scenama bolesti i scenama liječenja, koje nisu baš prijatne za gledanje. Ja sam sve vrijeme imao u glavi kako da to prebacim na drugi nivo, a to je nivo emotivnog, a ne da toliko bude zastrašujuće – rekao je Bjelogrlić.

On je posebno isktakao sjajan rad na montaži filma koji je radila Milena Predić, ističući koliko je teško montirati film u kojem uporedo ide više tokova priče.

– Teško je bilo tri-četiri toka priče na kraju spojiti u jedan. Bilo mi je bitno da gledalac sve vrijeme zna šta gleda. U ovakvim pričama, kada ima više radnji, gledalac često može da se pogubi i da ne zna da li gleda film o pravljenju atomske bombe ili film o liječenju – istakao je Bjelogrlić.

Nejasno je ističe zašto je ovaj slučaj, na određeni način, zataškan i u SFRJ ali i Francuskoj, kada je u pitanju veoma vašan istorijski događaj na više nivoa.

– Sada je film na svom internacionalnom putovanju i, recimo, u Lokarnu su se novinari najviše to pitali. Nikom nije bilo jasno zašto je u Francuskoj ova priča ostala ispod radara i zašto je jedan takav poduhvat ostao bez Nobelove nagrade. Ja sam to pitao i kćerku profesora Matea i ona mi je rekla kako njen otac prosto nije volio nikada da priča o tome. On je ostao u vezi sa Srbijom. Lijepo je da se to kaže – naveo je Bjelogrlić.

Srpski reditelj i glumac je posebno naglasio da je profesor Mate ostao u vezi sa Srbijom, te da je često dolazio u Beograd za vrijeme sankcija, za vreme rata u bivšoj Jugoslaviji i za vreme bombardovanja Srbije.

– Donosio je citostatike i dva dana vikendom je vršio operacije u Bežanijskoj kosi bez ikakve nadoknade, tako da je ostao emotivno vezan za ljude iz naših krajeva, a o tom samom činu iz 1958. godine nije volio mnogo da priča. Kada smo imali projekciju u Parizu bio je jedan novinar “Le Figaroa”, prišao mi je poslije i rekao kako će se pozabaviti ovom temom, pa hajde da vidimo hoće li. Možda otvori neke tajne arhive koje su vjerovatno tamo dostupne – kazao je Bjelogrlić.

Dodao je da se film prvo trebao zvati “Čuvari formule” a kasnije “Lančana reakcija”.

– Kad sam ga završio, vratio sam se starom naslovu, nekako mi se svidjelo. Lančana reakcija jeste nešto što je bit filma i “Čuvari formule” nisu naslov na prvu, to mi je rješenje na drugu jer ta dva čovjeka, ta dva naučnika, obojica imaju neke svoje formule, na kraju dođu do neke treće formule i čuvaju je i samo oni znaju kako je do toga došlo. Eto, zato mi se dopao taj naslov, ali ostavili smo u podnaslovu “lančana reakcija” – istakao je Bjelogrlić.

On je pozdravio osnivanje Audio-vizuelnog centra Republike Srpske o kojem je govorio prije nekoliko godina.

–  Nemaju dovoljno novca, što je greota. Mislim da zasad sa novcem koji imaju ne mogu da razviju neku autentičnu filmsku scenu, a siguran sam i znam da ovde postoji veliki potencijal. Nekako ovdje stvari idu sporije nego što bi trebalo, ali za početak dobro je da postoji Audio-vizuelni centar Republike Srpske. Nadam se samo da nećemo čekati još deset godina pa da imaju i pare. Šizofreno je da imate škole koje školuju ljude za određeni posao, a da nemate instituciju koja daje taj posao. Onda šta ćete s tim ljudima, oni moraju da idu van Banjaluke da bi radili svoj posao. To nije logično, ali da je samo to da nije logično lako bismo – zaključio je Bjelogrlić.

Film “Čuvari formule – lančana reakcija” možete gledati na redovnom repertoaru Cineplexxa Palas u terminima 17:45, 19:00, 20:00, 21:00 i 22:20.