“Ja sam čovjek i ne volim kritiku” Ivan Begić o navikama, djetinjstvu, slobodnom vremenu… (VIDEO)

Gost novog BLink leksikona je bivši odbornik u Skupštini grada Banjaluka i kandidat za predsjednika Republike Srpske, Ivan Begić. U opuštenoj atmosferi razgovarali smo o njegovim navikama, omiljenim mjestima, osobinama i ljudima u njegovom životu.

Dotakli smo se i djetinjstva i omiljenih uspomena iz tog doba, a pričali smo i o nekim zanimljivim stvarima koje do sada nismo znali o njemu kao naprimjer to da ne sluša muziku ili da u kafani naručuje samo dva pića.

Naglasio je da ga najviše bole kritike od bliskih prijatelja jer zna da su upravu, ali i to da je iskrenost osobina koju najviše cijeni kod ljudi. Na pitanje kako bi ga ljudi opisali rekao je da oni koji ga ne poznaju kažu da je umišljen, a oni koji ga poznaju kažu da je frustriran.

Izdvojili smo nekoliko odgovora za vas, ostatak pogledajte u videu ispod:

Koje ti je omiljeno mjesto u Banjaluci?

– Budući da sam veliki ovisnik o kofeinu omiljeno mjesto u Banjaluci mi je kafić “Impuls” na Petrićevcu. Tamo imam svoj ugao, donesem laptop, rokovnik, telefon, znaju koju kafu pijem i tu vjerovatno provedem više vremena nego u svojoj kancelariji.

Kako izgleda tvoje jutro?

– Jutrošnje jutro je bilo čudno budući da sam se probudio u 5 sati pa mi omiljeni kafić nije radio u to doba, onda sam otišao na autobusku stanicu da popijem kafu jer jedino tamo rade u to doba. Današnje jutro mi je bilo u druženju sa migrantima. Inače mi jutro počinje tako što ustalem oko 6.30 časova, pjem kafu, uvijek je računar ispred mene. Tada odgovaram na mejlove, pravim raspored za taj dan.

Koja ti je omiljena uspomena iz djetinjstva?

– Budući da sam odrastao u periodu kada su moji roditelji pravili kuću, odatle i ljubav prema građevinarstvu što je moj primarni životni poziv, pa onako kad dođe kamion i donese veliku hrpu pijeska pa se onda sa nerođenim bratom igram kamiončićima u tome. To mi je ostalo kao najdraža uspomena iz djetinjstva.

Šta te najviše ljuti?

– Najviše me ljude odluke Centralne izborne komisije. Osim odluka CIKa, veoma burno reagujem na nešto što mi svi zovemo nepravda. Pogotovo nepravda prema nemoćnijima, a to su životinje, ljudi slabijeg imovinskog stanja, ljudi nekih drugih svjetonazora, orijentacija. To me baš može “izuti iz cipela”.

Šta je bio tvoj prvi posao?

– Prvi novac sam zaradio tako što sam kosio travu komšiji. Naravno nisam na to platio porez, bio sam klinac. A prvi ozbiljni posao bio je na jednom lokalnom okalu u Prijedoru gdje sam i stekao prve dane u novinarstvu i kasnije ljubav prema politici i svom tom svijetu mas medija.

Kako bi te opisali tvoji bliski prijatelji?

– Ljudi koji me ne poznaju kažu da sam strašno umišljen. Ljudi koji me upoznaju, nakon 15 minuta shvate da sam ja ipak jedan normalan klinac koji voli da zbija šale. Ne volim to da radim na tuđi račun, vidjeli smo da to zna završititi kako ne treba, ja se šalim na svoj račun. Ljudi koji me poznaju me često opisuju kao često frustriranog. Ima još jedna, često mi kažu da sam “nenavođena raketa”.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

– Svaki trenutak koristim da odem na selo. Moje selo je Ravska kod Prijedora, nekih sat i 20 od Banjaluke. Svaki mogući trenutak bježim tu. Liječi me taj fizički rad, to mi je opuštanje. Volim otići na selo u plastenik, baštu, kositi travu, kupiti lišće jer mi je to rasterećenje od svakodnevnih obaveza, da se pomjerim sa betona i uživam u prirodi.

Ko te najbolje poznaje?

– Poznaju me najbolje dva najbolja prijatelja. I moram reći da su mi najmučniji razgovori sa njima zato šro me dovoljno poznaju i bez imalo ustručavanja mi uvijek ukazuju na moje loše izjave i postupke. Ja sam čovjek i ne volim kritiku, to mi teško pada i često to završi žučnim raspravama i svađama iako znam da nisam upravu. Njih dvojica me najbolje poznaju i njihove kritike mi uvijek teško padaju. Iako su uglavnom u pravu i na mjestu.

Koje je tvoje omiljeno alkoholno piće?

– Ja pijem samo dva pića, to su rakija meduška i jeger. Kada izlazim u grad, to je jedno mjesto u gradu, čuvena kafana “Krajišnik” i tamo znaju da pijem duplu medušku i sok od borovnice i svi se uvijek smiju kada ja naručim piće.

Koje osobine kod ljudi najviše cijeniš?

– Definitivno iskrenost, iako sam rekao da ne znam primiti kritiku i to otvoreno kažem, ali iskrenost najviše cijenim.

Rečenica koju ti je neko rekao, a da je i danas pamtiš?

– Kada sam krenuo u prvi razred srednje škole, pohađao sam jedan od stožih internata u Prijedoru,  otac me vozio tada i prolazimo ujutru kroz rudnik Ljubiju, Radio Republike Srpske svira i on gasi radio i okreće se prema meni i govori: “Sine, u dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi”. Tu rečenicu nikada neću izbrisati iz sjećanja.